O knjizi
Za razvoj hrvatske moderne umjetnosti od iznimnog je značenja osnivanje Društva umjetnosti 1868. godine u Zagrebu. Premda je tijekom prvog desetljeća tek nominalno postojalo, svoj zamah Društvo je dobilo 1879. godine kada se Iso Kršnjavi nakon studija u Beču i Münchenu vratio u Zagreb u kojem je u vrlo kratkom roku pokrenuo osnivanje najznačajnijih umjetničkih institucija i ustanova.
Društvo umjetnosti poslužilo je kao platforma iz koje će se u vrlo kratkom roku iznjedriti Muzej za umjetnost i obrt (1880.) i Obrtna škola, današnja Škola za primijenjenu umjetnosti i dizajn (1882.), Umjetnički paviljon (1898.), Moderna galerija (1905.) i Privremena viša škola za umjetnost i umjetnički obrt, današnja Akademija likovnih umjetnosti (1907.).
Društvo je tijekom svoje stoljeće i pol duge povijesti prolazilo brojne mjene koje su bile uzrokovane različitim unutarnjim promjenama i političkim predznacima, ali je uvijek davalo važan i čvrst okvir i potporanj za odvijanje i razvoj likovne umjetnosti u Hrvatskoj. Od formativnih godina krajem 19. stoljeća i prvih izložaba u Zagrebu, preko promjena institucionalne umjetničke djelatnosti koju su donosili novi društveni okviri tijekom cijelog 20. stoljeća, od malog Društva umjetnosti koje je okupilo nekoliko onodobnih zagrebačkih intelektualaca, razvilo se respektabilno Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, danas najveće umjetničko udruženje u Hrvatskoj koje broji 1900 članova.
Jubilej kojim HDLU obilježava 150 godina svog djelovanja, izuzetno je važan za cjelokupnu hrvatsku kulturu i umjetnost, jer se upravo kroz prošlost HDLU ponajbolje zrcali povijest naše moderne i suvremene likovne umjetnosti. Institucionalno okupljanje umjetnika kroz umjetnička društva započinje u razdoblju 19. stoljeća s ciljem jače prisutnosti u javnosti, osiguranja tržišta umjetnina i mogućnosti samostalnog razvoja kroz narudžbe. Svoj značaj središnje umjetničke udruge u Hrvatskoj, HDLU je gradilo tijekom burne povijesti 20. stoljeća u kojem se izmjenjuju utjecaji različitih političkih predznaka i okvira djelovanja. Naše je doba vrijeme promišljanja nove uloge i značaja vizualne umjetnosti i položaja umjetnika u suvremenom društvu. Kako bi to promišljanje dobilo svoje čvrste smjernice, potrebno je poznavati povijest Društva i osoba koje su ga gradile. Tekstovi u mnografiji pružaju nove spoznaje i interpretacije pojedinih faza u razvoju Društva i s njim povezanih događanja na hrvatskoj likovnoj sceni, a temelje se na znanstvenim istraživanjima, poglavito na arhivskim fondovima koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu i Arhivu za likovne umjetnosti HAZU.
Monografija je bogato opremljena slikovnim prilozima, preslikama ključnih dokumenata, fotografijama izložbenih prostora, pozivnicama, plakatima i naslovnicama kataloga koji svjedoče o aktivnostima Društva koje organiziralo preko 1500 izložaba u razdoblju od 1868. do 2018. godine.