CIVILNO-VOJNI ODNOSI I TRANZICIJA: latinsko-američke i postkomunističke europske tranzicije

U ovoj knjizi istražujem latinskoameričku postmilitarističku te europsku postkomunističku tranziciju u kompleksu koji obuhvaća civilno-vojne odnose. U ovo sam krenuo s namjerom da izvršim komparativnu analizu državno-pravnog, društvenog i političkog položaja vojnih organizacija u te dvije regije, ostvarivanja nadzora nad njima te osnovnih značajki civilno-vojnih odnosa. Kroz takvu analizu želio sam doći do odgovora na pitanja o utjecaju novih sigurnosnih izazova na društveni i politički položaj, te na funkcionalne zadaće suvremenih oružanih snaga; prilagođavanje oružanih snaga novim “netradicionalnim zadaćama”; provođenje nadzora u novom društvenom, političkom i sigurnosnom okruženju. Sve to trebalo bi dovesti do relevantne slike o poziciji pojedinih oružanih snaga u društvenom i političkom okruženju, te o ulozi u tranzicijskom razdoblju. Ovdje istražujem jedan izuzetno važan segment političkog sustava: segment koji sadrži vojno-političke odnose. Važan zato jer se nijedan politički sustav ne može razumjeti ako se ne razumiju njegovi elementi, ali i zato jer je sila (a vojska je institucija sile, par excellence) u samoj biti države. Ni jedna se država, doduše, ne može održavati samo silom, ali isto tako, ni jedna država ne može iz sebe isključiti silu. Komparacijom pojedinih zemalja unutar regije i između regija dolazim do pokazatelja o sličnostima i razlikama između dva tipa tranzicije. Jednim dijelom, ovdje analiziram pojedine elemente ove teme u hrvatskim uvjetima. Ratni sukobi u post-jugoslavenskom prostoru nisu posebno tretirani u ovom radu, ali su dijelom analizirani u kontekstu dominantne teme - tranzicije.