DJETINJSTVO U PROGONSTVU

Shmarya, ili točnije Shmaryahu, Levin rođen je 1867. u Svislovicu, a umro 1935. u Haifi. Bio je pisac i publicist. Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu, studirao na Sveučilištu u Berlinu, na Visokoj školi za židovske studije u istom gradu, te se pridružio Rusko-židovskom znanstvenom društvu. Ruske vlasti postavile su ga za vrhovnog rabina u Grodnom (1896-1897) i Ekaterinoslavu (1898-1904) te Vilni (1904-1906). Iz Berlina je otišao u SAD, gdje je držao predavanja i radio kao urednik tjednika Ha-Toren, zajedno s Y.D.Berkowitzem. Tijekom cijele svoje karijere radio je na širenju cionističke misli, kako kroz predavanja i govore, tako i kroz tisak (na hebrejskom Ha-Shilo’ah, Ha-Zeman, Ha-Zofehte na jidišu Der Yud, Der Fraynd). Levin je bio izvanredan publicist, a posebno je bio poznat kao ugledan i duhovit govornik. Njegovi govori bili su mješavina židovskog naslijeđa i europske kulture, začinjeni židovskim narodnim dosjetkama. Često je objavljivao, a dio članaka je sabran i objavljen 1949. u Bi-Ymei ha-Ma’avar (U danima tranzicije). Autobiografiju na jidišu počeo je pisati pred kraj svog života, no na žalost nije ju dovršio; kada je umro 1935. zadnji zapis bio je o njemu kao četrdesetogodišnjaku. Autobiografija je podijeljena na tri dijela -Djetinjstvo u progonstvu, Mladost u pobuni iArena. Dijelovi su objavljeni pojedinačno, u razmaku od nekoliko godina, no zajedno čine impresivnu i značajnu cjelinu. U Djetinjstvu u progonstvu, koja se čita u jednom dahu, Levin na vrlo živopisan način opisuje svoje djetinjstvo, članove obitelji, sugrađane, rodno mjesto u kojem su Rusi i Židovi živjeli u mirnom suživotu, običaje, prilike i događaje u obitelji i hederu. Knjiga je prikaz i ekonomskih i političkih zbivanja u carskoj Rusiji tog vremena, kroz prizmu male židovske zajednice.