FRANJO ASIŠKI

Hermann Hesse, rođen 1877. u Calwu/Württembergu, 1947. dobitnik Nobelove nagrade za književnost, umro 1962. u Montagnoli kod Lugana, najčitaniji je njemački autor 20. stoljeća. Iz Hesseova romana „Peter Camenzind“ doznajemo za njegovu ljubav prema Franji Asiškomu, kojemu je te iste godine posvetio malu monografiju. „O nekom modernom liku ne bi se smjelo tako pisati“, pribilježio je on ispod dopisa uredniku, „no ovdje je riječ o tome da se jednomu zanijemjelu svjedoku iz davnih vremena ponovno omogući govoriti.“ Životnu povijest toga sveca Hesse hotimice oslikava u legendarnom tonu predaje kakav je zatekao u srednjovjekovnoj biografiji o sv. Franji Tome Čelanskoga, Bonaventure i u tada najnovijim prikazima Henryja Thodea i Paula Sabatiera. Tijekom više od 80 godina ta mala monografija nije bila ponovno tiskana. Hesse je njezino objavljivanje ocijenio kao „lagahno djelo, napisano u mladačkom entuzijazmu s nepripravljenošću i smjelošću na koje se više ne bih rado podsjećao“. No kritika je to djelo primila s oduševljenjem. „Neue Zürcher Zeitung“ tada je napisao: „U pučki razumljivu, no ujedno snažnu i k tomu pjesničkom jeziku, kojega ton hotimice zvuči poput onoga iz Svetoga pisma i iz legendi, Hesse daje na temelju oskudnih povijesnih svjedočanstava iznimno zornu sliku svoga omiljenog sveca.“ Godine 1905., u prigodi prijevoda na njemački „Cvjetnoga vijenca svetoga Franje Asiškoga“, Hesse se ponovno latio te teme pa je u listu „Münchner Zeitung“ o njoj izvijestio bez hagiografskoga pripovjednog stila. Legenda „Cvjetna igra − Iz djetinjstva svetoga Franje Asiškoga“ iz godine 1919. jest naprotiv izmaštana te više pokazuje Hesseovu sposobnost uživljavanja u toga čovjeka koji nije mogao činiti ništa polovično i koji nije propovijedao „nikakve opomene ni propise kojih se sam ne bi bio svakodnevno pridržavao, tako da je njegov primjer nosio i podupirao ono što je naučavao“.