GMO IZMEĐU PRISILE I OTPORA

Pravo na bavljenje pitanjima koja proizlaze iz pojave i primjene genetski modificiranih organizama ne pripada samo prirodnim znanostima. »Slučaj GMO« obilježen je, opterećen i impregniran različitim drugim kontroverzama: političkim, društvenim, ekonomskim, religijskim, bioetičkim… Nasilno je ignorirati sve te stvarnosti i reducirati cjelovitost pristupa na tek jednu znanstvenu disciplinu. U tom se otimanju kom­petencija posebno ističe molekularna biologija, perjanica mo­dernih znanosti čiji su nositelji često skloni locirati konačna rješenja (i istine) pomoću metode rekombinantne DNK. La­boratorijska napast, kojom se jednodimenzionalni niz nukleotida pretvara u ključ za definiranje i razumijevanje života, poprima svoj novi oblik: genetska modifikacija tog informa­cijskog niza predstavlja se čovječanstvu kao precizna i efikas­na korekcija za sve pogreške dosadašnjeg razvoja u području prehrane, zdravlja i zaštite okoliša. Svojom agresivnom penetracijom u područje »svjetov­nog« i »laičkog«, biološke znanosti izazivaju otpor javnosti. Svojim koketiranjem s transcendentnim i besmrtnim i svojom neutemeljenom ekstrapolacijom fizičkog/fizikalnog u područ­je filozofskog, izazivaju prigovore kolega iz društvenih i hu­manističkih znanosti. Konačno, svojim »divljim brakom« s biotehnološkom industrijom izazivaju nepovjerenje ljudi u čistoću i neovisnost fundamentalnih znanstvenih istraživanja. Poreznim obveznicima postaje sve jasnije da novac koji ula­žu u rad sveučilišta i znanstvenih instituta konačno završava (GMO-istraživanja kao vektor za horizontalni transfer dolara) na računima dioničara biotehnoloških kompanija. Zbog osjećaja (nad)moći i intelektualnog samozadovolj­stva pojedini se znanstvenici ponašaju kao vlasnici istine i prisvajaju monopol nad interpretacijom i definicijom razvo­ja. Genetski modificirani organizmi znakom su jednakosti pridruženi napretku. Bez obzira što se drugi, eventualno, ne slažu niti prihvaćaju nametnutu viziju (ili jednadžbu) tog raz­voja. Vlasnici istine ne tumače samo rezultate istraživanja (uporabno znanje), već privatiziraju pojam i sadržaj vrijed­nosti tih otkrića (orijentacijsko znanje). Posljedica je takve »uske perspektive« medijski, politički i znanstveni kaos koji se stvara oko »slučaja GMO«. Pozornica je kontaminira­na napetostima, isključivostima, mitovima, obećanjima, bi­jesom, vjerom i sumnjom. Prigovori postaju hi­sterični, a nova otkrića euforična. Susreću se i sukobljava­ju ekstremi; dok jedni vide GMO kao sjeme nade, drugi ga vide kao sjeme obmane i uništenja; panaceja u viziji jednih postaje apokalipsa u viziji drugih. Očigledno je potreban drukčiji pristup »slučaju GMO« u kojem se njeguje dijaloški susret, uvažavanje različitih sta­jališta, ali i poticanje svakog pokušaja koji konačna rješenja izvlači iz blokade jednoumlja i predaje u ljudski prostor gdje će pošteni kompromis ili referendum biti važniji od dokaza opterećenog znanstvenom kontroverzom. (Iz uvoda)