HISTORIJSKO-INSTITUCIONALISTIČKA INTERPRETACIJA OBRAMBENOG PLANIRANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Temeljni cilj knjige usmjeren je na sistematizirani prikaz nastanka i razvoja suvremenog pristupa obrambenom planiranju u Republici Hrvatskoj putem konstrukta pet dimenzija javnih politika - temporalne, institucionalno-organizacijske, kontekstualne, ekonomsko-proračunske te političko-institucionalne - kako bi se potom provela institucionalistička analiza. Istraživački pristup razvijen je unutar teorijsko-metodološkog okvira novog institucionalizma, odnosno njegove vrste - historijskog institucionalizma, a kako se radi o fenomenu Sustava planiranja, programiranja, izrade i izvršenja proračuna, čije su značajke premise neoklasične ekonomije i uopće ekonomska racionalnost, uvode se u analizu i ključni koncepti nove institucionalne ekonomije, koji su nužni za istraživanje relativne uspješnosti primjene Sustava. U institucionalističkoj analizi kao vremenski okvir istraživanja određeno je razdoblje od 1996. do 2007. godine, koje je razdijeljeno u tri podrazdoblja unutar kojih se mogu diferencirati promjene formalnih i neformalnih institucija. Istraživanje se temelji na rekonstrukciji nastanka i razvoja suvremenog pristupa obrambenom planiranju putem određivanja kritičnih razdjelnica i utvrđivanja ovisnosti o prijeđenom putu u odnosu na rani institucionalni odabir usmjeravanja prema članstvu u NATO-u. Dijakronijski pregled kritičnih razdjelnica proveden je analizom sadržaja dokumenata obrambene politike i planiranja, a širi kontekstualni uvid rezultat je metode promatranja, a u nekim slučajevima i metode promatranja s aktivnom participacijom. Korištenje metode promatranja odnosi se i na stanje i odnose unutar hrvatske javne uprave u cijelosti. Temeljni nalaz istraživanja je: Republika Hrvatske ranim je institucionalnim odabirima u obrambenoj politici ostvarila transparentnost obrambenog planiranja i proračuna te razvila odgovarajuće mehanizme demokratske kontrole oružanih snaga, ispunjavajući tako postupno preduvjete za priključenje NATO-u. Institucionalni razvoj obrambenog planiranja izravno je utjecao na hrvatsko približavanje NATO-u. Time je stvorena ovisnost o prijeđenom putu u obrambenom planiranju.