HRVOJE ŠERCAR

Suvremena hrvatska likovna kritika visoko je vrednovala Šercarov doprinos našoj likovnoj umjetnosti. Autsajder s višegodišnjim iskustvom u majstorskoj radionici Krste Hegedušića, Hrvoje Šercar realizirao se kao umjetnik snažne, originalne i osebujne poetike i prepoznatljivosti. Tako su o njemu pisali naši ponajbolji kritičari i povjesničari umjetnosti. U najnovijoj monografiji autor Tonko Maroević ističe činjenicu da je u cijelom svom „opusu inzistirao na tvarnosti, sirovosti, ekspresivnosti, zvučnosti i živosti korištene građe, pa dakle i na njezinim koloritički distinktivnim i protegama neukroćenim svojstvima.“ Taj slikar-crtač odužio se mnogim temama i transformacijama ponajprije prepoznatljivoj ikonografiji hrvatskih gradova, arhitekturi koja je prelazila granice i zajedno s podlogom, drugim temama i mogućnostima njegova crtačkog izričaja stvorila kontinent specifične senzibilnosti. Sličnu pozornost posvetio je i ljudima, posredno životinjama, posebice prevažnim trenucima života i smrti, ali i tjeskobi, bačenosti u svijet kao i galeriji likova krležijanske literarne provenijencije, glazbenicima, predmetima stvarnim i izmišljenim… Valja naglasiti da je riječ o umjetniku koji se ogledao i potvrdio i u drugim vidovima stvaralaštva; bio je jedan od pionira performansa u Hrvatskoj, autor i suautor scenografija i crtanih filmova, primijenjene umjetnosti i posebice dugogodišnji likovni urednik mnogih izdanja Hrvatskog leksikografskog zavoda. Monografija Hrvoje Šercar prati taj golem posao, razvojne faze i specifične izričaje studijom Tonka Maroevića i likovno-grafičkom opremom Antuna Krešića. Knjigu prati i DVD dokumentarnih filmova o Hrvoju Šercaru. Hrvoje Šercar (Zagreb, 1936.) školovanjem je nesuđeni pravnik, ali uistinu cijeli život posvetio je slikarstvu, zarađujući kruh svagdašnji u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Djetinjstvo je proveo po đačkim domovima, školovao se u Novoj Gradiški i Zagrebu, bolovao na Brestovcu gdje mu Miljenko Stančić donosi slikarski pribor, a Krleža upućuje suosjećajno pismo… Godine 1959. Zapošljava se u Leksikografskom zavodu, 1960. Prvi put samostalno izlaže, od 1964. Do 1969. Suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Sudionik je Domovinskog rata, dobitnik Spomenice DR i odličja Danice hrvatske s likom Marka Marulića.