KAD JE LJUT, ZEKO SE OZLIJEDI

Jedan zeko jako se volio družiti i igrati. Na seoskom je imanju tražio prijatelje s kojima bi se igrao, no čini se da nitko za njega nije imao vremena. Prvo mu je praščić rekao da je previše znatiželjan. Onda su mu ovčica i patkica rekle da se strpi dok one ne završe igru. Zeki se učinilo da nitko nema vremena za njega i toliko se naljutio da je snažno šapom udario u drvo i tako je sam sebe ozlijedio. Sva sreća da je u istome selu živjela i pametna sova, koja mu je objasnila kako se osjeća i kako si može pomoći u budućnosti. Osjećaj ljutnje kod djece Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke rekacije. Mala djeca ne znaju često kako se snositi s tim osjećajem koji ih preplavljuje, pa trebaju pomoć odraslih da nauče na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Naime, svako neželjeno ponašanje kod djeteta, uzrok ima u nekoj emociji. Stoga je veliki izazov za roditelja, u odgoju djece prepoznati događaje i okolnosti koje su u djetetu uzrokovali ljutnju, a potom i loše ponašanje. Izražavanje ljutnje kroz samoozljeđivanje (autoagresiju) Kada djeca ne znaju verbalizirati ili na drugi način izraziti svoje emocije, one ih mogu preplaviti. Olakšanje tog stanja preplavljenosti nekom emocijom ili negativnim mislima djeca mogu tražiti kroz samopovređivanje. Svrha samopovređivanja češće je vezana uz otpuštanje preplavljujućih emocija nego što je način privlačenja pozornosti. Osim ljutnje, u podlozi samopovređivanja može biti i osjećaj tuge, usamljenosti, otupjelosti ili bespomoćnosti, odnosno nedostatka kontrole.