MAJUŠNA ŽENA

U središtu radnje romana u nalazi se jedna bečka obitelj i nekoliko njezinih generacija, pri čemu se ujedno prikazuje i nekoliko desetljeća 20. stoljeća. Glavni lik Paul Spielmann pripadnik je najmlađe generacije u obitelji, koji proučavajući život i sudbinu svoje bake i istražujući obiteljsku prošlost pokušava osvijestiti i vlastiti identitet. Roman započinje njegovim dolaskom u Beč. On se zbog termina u jednoj bečkoj bolnici nakon dvadeset godina provedenih u Americi vraća u svoju domovinu, iznajmljuje stan u Beču i istražuje svoju novu, to jest staru sredinu. Do termina u bolnici spontano se odlučuje napisati priču o svojoj pokojnoj baki Marti i počinje kopati po obiteljskoj prošlosti. Već pri dolasku u Beč primjećuje trgovinu antikvitetima i u njezinu izlogu stari klavir marke Bösendorfer. Klavir u njemu oživljava brojna sjećanja na baku, koja je nekad imala sličan klavir. Promatrajući izlog i hodajući po bečkim ulicama i trgovima, glavni lik na tragu je obiteljske povijesti, a prije svega ga zanima bakina prošlost, koju naziva „malom ženom“. Prisjeća se tako brojnih priča koje mu je pričala držeći ga za ruke u brojnim zajedničkim šetnjama gradom: o vremenu Napoleona, austrijskom caru Franji Josipu I. i njegovoj supruzi Elizabeti, o turskoj opsadi Beča, o bajkama, sagama, pričama o Indijancima, ali i o svom vlastitom životu i odrastanju, koje je bilo obilježeno neuspjelim vezama, razočaranjima, gubitcima, neispunjenim željama i čežnjama. U njezinom se prisustvu Paul osjećao ugodno, a baka je u unuku između ostalog vidjela mogućnost da nadoknadi sve što je zbog udaje za nacionalsocijalista, koji zbog njezina židovskog podrijetla nije gajio simpatije prema njezinoj obitelji, zanemarila i propustila u odgoju i odnosu prema vlastitu sinu. Neposredno prije smrti baka je svoj klavir prodala i kupila si avionsku kartu za Jeruzalem, koju međutim nikada nije iskoristila. Sada, nakon njezine smrti, unuk želi vratiti dio prošlosti i kupuje stari klavir koji je zapazio odmah po dolasku u grad i koji već svojom sličnošću budi uspomene na baku. Klavir postavlja u stan i slušajući Beethovena, vrijeme provodi ležeći ispod klavira kao nekoć dok je baka svirala na klaviru. Na kraju propušta svoj termin u bolnici zbog kojeg je i došao u Beč. Ne uspijeva ni uspostaviti odnos s bratom i sestrom jer mu oni zamjeraju distanciranje od obitelji i nedolazak na pogrebe članova obitelji. Svojim šetnjama kroz grad i odlaskom na poznata mjesta iz djetinjstva, sjećanjima na baku i njezine priče, kao i s pomoću pisama koja su mu na raspolaganju, Paul samostalno radi na rekonstrukciji obiteljske, ali ujedno i nacionalne povijesti. Na temelju brojnih autobiografskih elemenata, biografskih podataka i imena u romanu koja se podudaraju s imenima članova obitelji Henisch, može se osnovano tvrditi da autor svoj roman Eine sehr kleine Frau posvećuje svojoj baki, koja ga je, kako to navodi tekst na ovitku knjige, naučila pripovijedanju.