NEMOJ REĆI NIKOME

Maja Brajko-Livaković, u sferi književnosti za djecu uspješna je spisateljica koja se dokazala kao autorica dobrih romana i uopće štiva za djecu. Nagrađivana je najuglednijim književnim nagradama za ovu vrstu književnosti i zastupljena je u školskoj lektiri. Već dobro nam poznata i uvijek zanimljiva problematika odrastanja i sazrijevanja u najdelikatnijoj životnoj dobi - pubertetu, obiteljski odnosi, škola i problemi u nastavi, prijateljevanja i prve ljubavi, u kojoj se spisateljica odlično snalazi, ovaj je put predviđena kao okvir i generator za nešto sasvim novo i drukčije nego u dosadašnjim djelima. Roman Nemoj reći nikome dinamikom i napetošću te slojevitošću glavne radnje u mogućnosti je priskrbiti iznimno širok krug čitatelja - kako onih koji su otprilike u godinama glavne protagonistice, dakle na razmeđu osnovnoškolskog i srednjoškolskog razdoblja, tako i onih koji su nešto stariji, bez obzira dolaze li iz redova njihovih učitelja, roditelja ili tek čitatelja zainteresiranih za suvremeno štivo s tematikom iz tinejdžerskog svijeta. Element koji je najviše zaslužan za to da će ova napeta pa i dramatična priča brzo naći svoje poklonike koji će je, najvjerojatnije, čitati u dahu, jest njezina izrazita aktualnost. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman Svojim novim romanom pod naslovom Nemoj reći nikome, kako ga je zamislila, autorica zahvaća, koliko je meni poznato, u ovom književnom obzorju i u domaćoj književnosti za mlade još neobrađenu, ali vrlo aktualnu i osjetljivu (tabu) temu bijeloga roblja. Kao usporedna problematika provlače se i događaji koji mogu poslužiti kao neposredna ili posredna upozorenja, osobito za mlade korisnike interneta - informatičke mreže koja uza sve dobrobiti donosi i izazove, katkad pogubne, s kojima smo mi, nešto stariji, dužni suočiti mlade naraštaje na svaki mogući, a osobito na njima prihvatljiv način. Božidar Prosenjak