O knjizi
Iz Uvoda
Hrvatski su ruralni prostori tijekom 19. i 20. stoljeća zaostajali za ruralnim prostorima razvijenih europskih zemalja. Provedeni su neki elementarni modernizacijski imperativi, no redovito je izostajalo korjenitije prestrukturiranje cijeloga sociokulturnoga krajolika i gospodarstva na način na koji su u modernom razdoblju preoblikovane pojedine arhaične sredine u drugim europskim zemljama. Pozitivna posljedica takvog stanja jest očuvanost prirodnog okoliša, a negativna se očituje u zapuštenosti i slaboj naseljenosti seoskog i općenito ruralnog područja te odsutnosti moderne proizvodnje. Ako svijet, smatraju neki autori, bude podijeljen na tehnološki centar i ekološku periferiju (Cifrić 1994), potrebno je stvoriti „kvalitetnu“ periferiju. Na nacionalnoj razini, zbog dosadašnje „zapuštenosti“ odnosno izostanka razvoja, Lika za to ima potencijal. Zbog toga će u ovoj knjizi biti istražene razvojne mogućnosti Središnje Like gdje će se poći od osnovne pretpostavke kako budućnost nije u klasičnoj modernizaciji, nego u izgledima za osmišljeno pretvaranje nekadašnjih nedostataka u komparativne prednosti primjenom suvremenih strategija razvoja temeljenih na konceptu integralne održivosti, odnosno održivog razvoja. Iz toga proizlazi težišna zadaća rada: sociološka analiza lokalnog socijalnog i ljudskog kapitala društvenih aktera kao polazne pretpostavke za održivi razvoj Središnje Like. Prijeko je potrebno ispitati koliki ljudski i socijalni kapital nosi lokalna zajednica, lokalni socijalni akteri. Drugim riječima, kakvoća ljudskog i socijalnog kapitala nužan je uvjet uspješna upravljanja društvenim razvitkom, napose održivim razvitkom. Iz tog se uvida izvode glavni istraživački zadaci: istražiti kakvoću ljudskog i socijalnog kapitala u Središnjoj Lici; istražiti koliko taj kapital, kakav je istraživački opisan, osnažuje ili otežava ostvarivost održivog razvoja na konkretnom području Središnje Like. Radi toga je razvijen istraživački program koji se oslanja na nekoliko metodologijskih postupaka u demografiji, historiografiji i sociologiji. Poseban dio čine sociologijski nalazi, koji izravnije nego drugi osvjetljavaju naznačeni problem. U tekstu koji slijedi primijenjene su komparativna i povijesno-komparativna metoda. Komparativna je metoda poslužila za usporedbu Središnje Like sa sličnim područjima u Hrvatskoj i izvan nje. Uporabom povijesno-komparativne metode nastao je svojevrstan prikaz sociokulturnog i gospodarskog tijeka razvoja Središnje Like. Prospektivnu metodu, dakle metodu kojom se, u ovom slučaju, sa sociološkog stajališta pokušavaju predvidjeti mogućnosti održivog razvoja za Središnju Liku, odnosno projektivnu metodu, također smo koristili zato što je osnovna svrha cjelokupnog istraživanja bila osvijetliti mogućnosti održivog razvoja Središnje Like u budućnosti...