PRINOSI HRVATSKOJ DIJALEKTNOJ FONOLOGIJI

Četiri dijalektološke fonološke monografije izrađene su u okviru projekta Hrvatski jezični atlas stalnoga istražvačkog programa Hrvatski jezik i njegova povijest Insituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu (voditelj Mijo Lončarić). Tri su monografije posvećene štokavskim govorima a jedna obrađuje fonološku problematiku čakavskih govora koji gravitiraju Zadru, Šibeniku i Splitu. Važnost monografija je u slaboj istraženosti tih područja. Značaj ovog poduhvata naglašava činjenica da se on događa u trenutku kada se na području čakavštine, ali i drugih dijalekata događa ubrzan proces erozije kako tradicionalnoga života tako i autentičnoga govora koji se počinje gasiti da bi bio zamijenjen standarnim nacionalnim jezikom, uz snaæan utjecaj globalnog jezika masovne komunikacije i tehničke civilizacije koja ne poznaje ni regionalne, ni nacionalne ni dræavne granice. To je nezaustavljiv proces kojemu se još jedino opire inercija govorne navike najstarije generacije, inercija navike stečene u vrijeme kada je ovaj proces bio tek na početku. Zato je posebno značajno bilježenje žive govorne prakse posljednjih govornika i dokumentiranje govorne prakse istraživanjem jezičnorelevantnih i teško dostupnih pisanih dokumenata što je i nakana ovog projekta. Obrana autentičnog govora, njegovo vrednovanje kao nacionalne kulturne vrijednosti ostvaruje se na svim mogućim područjima dijalektologije i u brojnim znanstvenim disciplinama iz kojih se promatra i tumači dijalektalni jezični fenomen. U tom kontekstu pojava monografija čiji program je utemeljen na ideji obrane riječi kao najugroženijega spomenika tradicionalne kulture svoga naroda, jest sama po sebi prvorazredna kulturna činjenica i mora biti prepoznata od strane onih koji odlučuju o kulturnoj politici uže i šire društvene sredine. Knjiga je opremljena Kazalima i brojim kartama.