REPUBLIKA MU: kronika jednog preživljavanja

Lucia Leman ne izmišlja samo životopise, nego i kronotope, nadrealne i nepostojeće države, gradeći jedan razgranati fikcionalni književni život što buja u podzemnoj kulturi. Njezina je imaginacija neiscrpna, a literarna izvedba ostavlja dojam čudesne lakoće izmišljanja i pripovijedanja priča. Na nekim mjestima ovaj satiričan roman postaje mračna i pripovjedački izazovna vizija patologije modernog čovjeka i današnjeg svijeta nasilja, okrutnosti i polagana propadanja, ponekad je on duhovit i smiješan, a često se čini kako glavna junakinja Marija Magdalena del Sol, književnica i manekenka iz imaginarne latinoameričke države Mu svoju želju za oblikovanjem boljega svijeta vodi kao nemoguću misiju koja se ne da dovršiti jer je za nju, kao i za samu autoricu Luciju Leman, literarni svijet zamršen, kaotičan i beskrajan kao i stvarni svijet, on je samo refleks temeljnih pitanja o nasilju i političnosti, stvaranju i trošenju, strasti i smrti. Stanovnici Republike Mu služe se jezicima svojih nekadašnjih osvajača, redom Španjolaca i Engleza, a kreolska creme de la creme kojoj pripadaju Malena i njezini roditelji s izvjesnim odmakom prihvaćaju bivši patois na štetu jezika svojih europskih predaka, pa je upravo očuvanje jezika nit uveznica među mnogobrojnim likovima i njihovim sudbinama. U skladu s tim pet poglavlja u Republici Mu nema režirane, znakovite završetke, nego se šire, bujaju, rasplinjavaju kroz likove, motive i lokalitete koji se često prenose iz jedne priče u drugu pokazujući da autorica stalno gradi jedan te isti fikcionalni totalitet dok cjelina ostavlja dojam otvorenog djela, zbog digresija i novih likova od kojih bi svaki mogao postati glavni protagonist tog ili nekog novog romana. Kompozicijska dorađenost romaneskne ornamentike promišlja o bogatstvu aluzija i naznačenih pravaca te namjerno ostavljanje vrata otvorenima u čemu je sadržana njezina posebnost. O autorici Lucia Leman je pjesnikinja, književnica, prevoditeljica i književna znanstvenica rođena 1972. godine u Zagrebu kao Lucija Stamać. Počela se profesionalno baviti pisanjem 1991. godine, kada joj izlazi prva zbirka pjesama “Uranova kći” u nakladi Goranova proljeća. Školovana je na sveučilištima u Zagrebu i u Nottinghamu, gdje je redom stekla diplomu dramske umjetnice, zatim magisterij iz područja teorije književnosti, a naposljetku i britanski doktorat na temelju istraživanja posvećena pjesnicima Shelleyu i Byronu. Njezina je književna karijera bila nadopunjena prevođenjem, znanstvenim i predavačkim radom u Ujedinjenom Kraljevstvu, no i obogaćena prethodnim iskustvom glumice u Hrvatskoj i Austriji, te formativnom perspektivom sraza jedne pred-demokratske sredine i njezinih sofisticiranih stanovnica. Do sada je objavila tri pjesničke zbirke, četiri romana, dvije znanstvene knjige, te niz književnoteorijskih ogleda posvećenih renesansnoj i romantičarskoj europskoj književnosti, te utjecaju Byrona na hrvatske pisce od razdoblja ilirizma do Krleže. Kao prevoditeljica s njemačkog i engleskog bavila se kompleksnom i iznimno intertekstualnom prozom Christe Wolf, a zatim i Johna Crawleya. Njezina je knjiga “Mala sirena” prevedena na njemački i objavljena u dva izdanja, najprije u Frankfurter Literaturverlag u Njemačkoj a zatim i kod njujorškog izdavača Fouqué. Svojedobni doktorski rad o istočnomediteranskom intertekstu Byronova “Manfreda” objavljen joj je u elektronskoj ediciji Hallward Library Sveučilišta u Nottinghamu kao doprinos britanskoj komparatistici. Piše i predaje na hrvatskom i na engleskom kao bilingvalni govornik.