SENJSKI PELJAR IZ POČETKA 17. STOLJEĆA: velebitsko podgorje od Senja do Dračevca u hrvatskoj i njemačkoj redakciji Senjskog peljara

U studiji se analizira Senjski peljar nastao početkom 17. stoljeća. Objavljuju se i raščlanjuju inačice izvornih tekstova na hrvatskom i njemačkom jeziku. Riječ je o posve izvornom plovidbenom priručniku kojim je obuhvaćeno Velebitsko podgorje od Senja do Dračevca, tj. Novskog ždrila. Taj je peljar najvjerojatnije nastao za potrebe domaćih pomoraca, a kasnije je kodificiran za potrebe senjskoga krajiškog kapetana (kapetan primorskog dijela Vojne krajine). Slični tekstovi nastali prije Senjskog peljara, uključujući kartografsku građu, ni približno nemaju toliko luka i lučica koje se u tim tekstovima dulje ili kraće opisalo s isticanjem kvaliteta bitnih pomorcu. Kasniji peljari i kartografska građa 17. i 18. stoljeća tek su ponešto bolji od njih, ali i dalje ni približno ne donose ono obilje raznolikih pomorsko-geografskih podataka kao Senjski peljar. Preokret se događa nakon sustavne hidrografske i geodetske izmjere Jadranskoga mora i hrvatskoga obalnog prostora tijekom prva dva desetljeća 19. stoljeća. Peljari i kartografsko gradivo nastali na temelju tih i kasnijih izmjera tijekom 19. i 20. stoljeća imaju daleko više podataka nego Senjski peljar, ali u njima nerijetko nije zabilježeno sve ono što se tada znalo, već se obavljala redukcija na najvažnije luke, lučice i druge za plovidbu važne geografske objekte vremena u kojem su nastali. Iz raščlambe Senjskog peljara očevidno je da je to posve izvoran plovidbeno-gospodarski dokument koji je množinom zabilježenih raznolikih podataka takav da se nije mogao ugledati ni u jedan sličan povijesni dokument nastao prije njega. Čak štoviše, množinu informacija koje on pruža za relativno kratki dio hrvatske obale (Senj - Dračevac - Obrovac), imat će tek peljari nastali potkraj trećeg desetljeća 19. stoljeća i kasnije. U tom smislu ovaj prevažan povijesni izvor trebalo je potanko istražiti, svakako i stoga što je on najstariji izvor takve vrste nastao na hrvatskome jeziku, a zatim ni cijela dva desetljeća kasnije zabilježen je i na njemačkom jeziku. Autori se nadaju da će ovdje polučeni rezultati, možda, inicirati i druge istraživače da se pozabave Senjskim peljarom te pridonijeti uklanjanju dvojbenih rješenja mjestimično prisutnih u ovoj studiji. Uz prijepise Senjskog peljara dana je i preslika izvornih rukopisa. Za usporedbu objavljuje se dio peljarske i kartografske građe u kojoj je prikazan akvatorij Velebitskog kanala od kraja 15. do početka druge polovice 20. stoljeća. Ona je bila jedan od temelja znanstvene raščlambe u ovom djelu.