SLONICU JE STRAH VIKANJA I KAZNE

Malena se slonica najviše voljela igrati skačući po lokvicama vode. Ali tog je ljeta bila strašna suša i s vodom se nije smjelo igrati kako bi sve životinje imale dovoljno vode za piće. No malena slonica to nije znala. Kad ju je uhvatila kako se igra u lokvici, mama se slonica jako naljutila i počela vikati na svoju djevojčicu. Čak ju je i strogo kaznila. Uplašena je slonica poslušno odradila svoju kaznu, ali nije prestajala plakati. Kad je mama vidjela koliko se njezina slonica uplašila, bilo joj je jako žao. Ispričala se slonici, a potom ju je zagrljajima i razgovorom utješila i umirila. Osjećaj straha kod djece Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi. Strah od kritike i kazne U našoj je kulturi uobičajeno isticati ono što je loše učinjeno, drugim riječima − kritizirati. Često to činimo dobronamjerno, da dijete ili netko drugi nauči i postane još bolji u nečemu. No, iako kazne imaju svoju svrhu u odgoju, uz česte kritike kazne imaju neželjenu posljedicu − dijete razvije snažnu unutarnju kritičnost, što utječe na razvoj niskog samopoštovanja i anksioznosti, odnosno stalne tjelesne napetosti i straha, a katkad i simptome depresije.