SPOZNAJA I SPOZNAJNA TEORIJA

Pavao Vuk-Pavlović (rođen 1894. u Koprivnici, preminuo 1976. u Zagrebu) jedan je od najvećih hrvatskih filozofa i pedagoga koji je nedovoljno poznat široj, ali i stručnoj javnosti. Od njegovih zasluga u prvome redu valja izdvojiti utemeljenje filozofije odgoja u Hrvatskoj i to istodobno kada se ona utemeljivala i u svijetu. Razlozi prešućivanja Pavla Vuk-Pavlovića prije svega su bili političke naravi pa su djela ovog inače plodnog filozofa već odavno postala teško dostupna, a velika većina najpoznatijih među njima nije imala naknadnih izdanja nakon što su prvi puta objavljenja tridesetih godina 20. stoljeća. Političke okolnosti pred više od pola stoljeća onemogućile su i aktivno djelovanje ovoga filozofa u Hrvatskoj što nas danas obvezuje na očuvanje značajne hrvatske filozofske baštine od propadanja i zaborava, ali i na njeno oživljavanje unutar suvremenog konteksta. To u prvome redu zahtijeva da se djela ovoga velikog filozofa učine dostupnima hrvatskoj javnosti. Pavao Vuk-Pavlović studirao je filozofiju i pedagogiju u Leipzigu i Zagrebu gdje je 1921. stekao i doktorat filozofije. Nakon toga otišao je na daljnje usavršavanje u Berlin. Po povratku iz Berlina imenovan je rujna 1922. nastavnikom na III. realnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1928. godine predaje na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. U međuvremenu je uz potporu JAZU objavio neka svoja najvažnija djela, pa je od 1928. i dopisni član JAZU. Odlukom Ministarstva prosvjete 1929. postavljen je za docenta filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1936. izabran je za člana Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Do kraja tridesetih godina imao je plodno stvaralačko razdoblje i veoma je prisutan u filozofskoj i pedagoškoj javnosti. Zbog svoje privrženosti demokraciji bio je u nemilosti autoritarnih političkih režima. Prilikom reizbornosti 1941., suspendiran je, a zatim i umirovljen. Nakon II. svjetskog rata je reaktiviran, ali je već 1948. ponovno bio prisiljen napustiti nastavu, da bi 1951. po drugi puta bio umirovljen. Godine 1958. izabran je za izvanrednog, a 1961. za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju gdje je na čelu filozofske katedre ostao do konačnog umirovljenja 1972. U tom razdoblju sudjelovao je na većem broju filozofskih kongresa u Europi sa zapaženim izlaganjima koja su objavljena u materijalima tih kongresa. O Pavlu Vuk-Pavloviću i njegovim djelima objavljeno je do 90-ih godina prošlog stoljeća pedesetak bibliografskih jedinica, od čega samo manji broj nakon II. svjetskog rata. Posljednjih desetak godina, međutim, interes za njegova djela je značajno povećan. Nedostupnost njegovih djela podupire izdavačku opravdanost, ali i kulturnu potrebu njihova ponovna objavljivanja na način koji će ih najbolje približiti čitateljima, posebno stručnoj i znanstvenoj javnosti, a to znači kao sabrana djela, jer ona to svojim značajem i zaslužuju. Prof. dr. sc. Milan Polić Glavni urednik Biblioteke Sabrana djela Pavla Vuk-Pavlovića