ZLOČESTE MISLI

Oscar Wilde - pjesnik, prozaik, dramatičar, erudit enciklopedijskoga znanja, hedonist, šarmer, kršitelj normi, zaljubljenik u umjetnost, a prije svega briljantan govornik - rodio se 1854. u Dublinu u uglednoj i bogatoj obitelji. Otac mu je bio cijenjeni liječnik okulist, a majka ne tako poznata pjesnikinja, zaljubljenica u književnost koja je u njihovoj kući organizirala male književne salone. Porijeklom Irac, obrazovanjem oksfordski đak, načinom života kozmopolit, bio je osoba koju su ili voljeli i odobravali ili mrzili, ali prema kojoj nitko nije bio ravnodušan. Bio je krupan, visok, blijeda izbrijana lica, velikih iskričavih očiju, senzualnih usana i duge tamnosmeđe kose. Uvijek brižljivo i pedantno dotjeran po najnovijoj modi, s cvijetom u zapučku i štapom za hodanje, ekstravagantno ekscentričan u odijevanju i manirama, bio je potpuno svjestan svoje zavodljivosti i sam sebi najbolji reklamni agent. Kao zaljubljenik u život i ljepotu, živio je za zvuk svoga, ugodnog i muzikalnog glasa uživajući u vlastitoj zapanjujućoj elokvenciji. Iako je držao predavanja u kojima je njegova obrazovanost, širina i sposobnost citiranja (i do 30-ak autora u jednom govoru!) opčinjavala slušateljstvo, bio je još čudesniji u neformalnim druženjima na javnim mjestima. Znanje mu je bilo takovo da je u trenutku mogao početi kompetentno govoriti o bilo kojoj temi. Isto tako bio je nevjerojatan u improviziranju i izmišljanju priča za koje neki kritičari kažu da su najbolje što je napisao, no nažalost zabilježio ih je tek manji broj. Pisao je vrlo dobro, ali je više cijenio svoj način života nego svoja djela. Živio je za umjetnost i čitav mu je život bio umjetnost. U svakoj njegovoj drami bio je jedan Oscar Wilde kojeg je u kazalištu očarano slušao, zajedno s oduševljenom publikom. Drugačiji, nov, neobičan, hirovit, bizaran, s homoseksualnim sklonostima, prkosio je krutim pravilima ponašanja viktorijanskog doba. Zaljubljen u umjetnost, život i samoga sebe, smatrao je nemogućim da ga osude, no upravo to se dogodilo 1895. kada je optužen zbog "seksualne perverzije" i osuđen na dvije godine zatvora. Dotad je društvo procjenjivao prema svojim iskustvima iz bogatih londonskih krugova, a u zatvoru se prvi put u životu suočio s grubom realnošću, živeći uz neobrazovane, siromašne i jadne. No najveće zlo zatvora nisu bili stravični uvjeti života, već nemogućnost govorenja i pisanja (dobivao je samo jedan komad papira, koji bi mu oduzeli kad bi ga ispisao i tek mu tad dali novi list). Odsluživši kaznu, odbačen i prezren od sunarodnjaka, preselio se u Pariz, gdje je ubrzo umro u svojoj 46. godini. Čovjek čiji je govor izazivao "ludilo" po čitavom Londonu, pobijedio je svojim djelima anonimnost smrti, a ono što je sačuvano tek su kratki dijelovi i ulomci mnogo bogatijeg govorništva koje je, nažalost, ostalo trajno izgubljeno. "Oscar Wilde neusporedivo je najbolji govornik svog vremena, a možda i svih vremena", zapisao je George Bernard Shaw, Wildeov suvremenik i veliki pisac. To je sasvim prikladno odavanje počasti jednoga genijalnog Irca drugome.