ADOLF ILITI KAKVI SU LJUDI

Riječ je o knjizi Adolf iliti kakvi su ljudi tiskanoj u Varaždinu 1833. hrvatskim jezikom kajkavske osnovice, čiji je tekst za ovo izdanje transkribirao dr. Alojz Jembrih. Djelo je to hrvatskoga pisca Jakoba Lovrenčića (1787.-1842.) koje je za svoje doba imalo višestruku namjenu i korist u odgojnom smislu. Autor je pokazao ondašnje društvene odnose: život sela i grada, pri čemu je u središtu pozornosti pojedinac - čovjek sa svojom sudbinom. Lovrenčićevo je djelo svojom osnovnom porukom: da bez obzira na stalež, položaj i bogatstvo svaki čovjek treba biti pošten i tolerantan prema drugome - bilo namijenjeno mladima, neiskusnim u životu, odraslima, obitelji, bogatima i siromašnima. U pripovijestima i pismima Lovrenčić predočuje primjere iz života pojedinaca, ljudsku bijedu koju pritom niti uveličava niti umanjuje. Današnja je vrijednost ove knjige višestruka: a) s književno-povijesnoga gledišta; b) književno-jezičnoga motrišta; c) s društveno-odgojnoga (kao primjer iz 19. st.); d) s jezikoslovnoga gledišta (mogućnost izučavanja leksika, sintakse, stila,…). Osim toga, književni povjesničari još nisu načistu oko žanra toga Lovrenčićeva djela: za neke je ono prvi hrvatski ("socijalni") roman, za druge je “prva hrvatska novela”, a za treće “epistolarni roman”. Opširnom pogovornom studijom dr. Alojza Jembriha otvaraju se novi recepcijski vidici o Karlu Eckartshausenu (1752.-1803.), njemačkom piscu koji je Lovrenčiću bio izvorom u prijevodu-preradbi i nastajanju djela Adolf iliti kakvi su ljudi, što na svoj način svjedoči o njemačko-hrvatskim književnim vezama 18. i 19. stoljeća.