ANATOMIJA ŠTAKORA

Roman „Anatomija štakora“ mlade spisateljice Martine Vidaić otkriva vrhunsko pripovjedačko umijeće autorice koja se u suvremenoj hrvatskoj književnosti već upisala kao jedan od najjačih i najoriginalnijih pjesničkih glasova. „Anatomija štakora“ prvi je roman Martine Vidaić. U romanu se isprepliće nekoliko pripovjednih linija, od kojih je glavna ona koju nosi djevojka Franka, antijunakinja i pripovjedačica, studentica medicine. U izbici u studentskom domu, tijekom učenja anatomije čovjeka, djevojku najednom preplavljuje snažan fizički osjećaj nalik klonuću kojem se pripovjedačica prepušta, a koji je dalje povede u potrebu da na bjelinama Atlasa anatomije počne ispisivati tekst. Tekst počinje crvenom kapi iz (jednako klonule) kemijske olovke kojom se studentica služi pri učenju, a koja se više ne želi zaustaviti u iznenadnoj potrebi da se širi i da iz svih mogućih poticaja izvuče neobično i napeto svjedočenje o dijelu djevojčine prošlosti. U Frankinoj se prošlosti skriva neobičan antijunak Ratko, starac čiji će se život početi odmatati i u čijem će se zrcalnom odrazu i Franka malo-pomalo raskrivati. Ispod površine tihog i posve neuobičajenog, nespretnog i katkad tragikomičnog odnosa starca i djevojke, dvoje posve neprilagođenih ljudi, bubrit će i komešati se tamna i prijeteća horda potisnutih strahova i nelagoda, neprorađenih trauma, nezaključenih priča i drugih dlakavih i zagušujućih tajni.