BARBARIZMI U HRVATSKOM JEZIKU

Pretisak trećega, najopsežnijeg izdanja ovoga djela iz 1913. godine. Obuhvaćeno je preko tisuću "barbarizama, neologizama i arhaizama" svrstanih abecednim redom. Vukovac po opredjeljenju, ovaj jezikoslovac izjednačivao je hrvatski književni jezik sa stanjem u štokavskome narječju, i to onome zabilježenom u Karadžićevim djelima, ne obzirući se dovoljno na usvojenost određenih rješenja u hrvatskom jeziku i nastojeći prptuprirodno promijeniti tradiciju, što je sve vidljivo i u ovome djelu. Uvod u treće izdanje U ovo treće izdanje ušlo je preko 200 novih »barbarizama«, od kojih je uzeto iz članaka prof. Milana Pejnovića (i to iz članka: »Barbarizmi u hrvatskom jeziku« u I. svesku lista »Napredak« za godinu 1909., pa iz onih članaka lista »Napredak« za godine: 1909., 1910., 1911. i 1912. do IX. sveska, u kojima se nahode članci pod imenom »Pabirci s jezičnoga polja«) - oko 130 »barbarizama«; iz knjige profesora dr. Nikole Andrića: »Branič jezika hrvatskoga«, II. izdanje (Zagreb 1911.) uzeto ih je oko 30. Napokon ušlo je još preko 40 novih »barbarizama« neobjelodanjenih ni od koga. Svega dakle ima u ovom trećem izdanju zajedno s pređašnjima (1050 + 130 + 30 + 40) preko 1250 »barbarizama«. U Zagrebu, na početku prosinca 1912. Prof. V. Rožić