BIJELO SE PERE NA DEVEDESET

Od prvih stranica romana u društvu djevojčice Bronje selimo se u sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, gdje nas ona upoznaje sa svojom obitelji: obožavanom majkom Mitom, tatom Janezom, četiri godine mlađim bratom Rokom i Dadom, bakom s majčine strane. Ta mala zajednica živi u Ljubljani, gdje su i Bronjini i Rokovi ujaci i tetke i obiteljski prijatelji. Emocija koja prevladava u ovom malom domaćinstvu jest bliskost, i to posebno ona između pripovjedačice Bronje i njezine majke, kojoj se ovo djelo i obraća. Vedro i razigrano vrijeme djetinjstva zatišje je pred buru jer su se tamni oblaci smrti nadvili nad cijelu obitelj. Munjevitom brzinom Bronjin svijet potresa dijagnoza njezine majke. Bronja se kao četrnaestogodišnjakinja nađe u središtu vrtloga – dovoljno odrasla da razumije što se događa, no nedovoljno odrasla da bi na nastalu situaciju imala ikakav utjecaj. Bijelo se pere na devedeset pronicljiv je roman o iskustvu bolesti i gubitka, krhkosti međuljudskih odnosa, borbi za život, nadi i beznađu, strahu, patnji i potrazi za svijetlom točkom u mrklom mraku. Bijelo se pere na devedeset šokantan je šaljiv i nadahnjujući roman koji opisuje životnu priču pripovjedačice koja je odrasla u 1970-im i 1980-ima. Njezin dječji svijet čine njezina obitelj, emisija More i pomorci, Gavrilović i prijenos sarajevske Olimpijade. No, dok govorimo o gore navedenom, autobiografski roman je prvenstveno priča o odrastanju, suočavanju s gubitkom i bolešću, priča o udomaćivanju straha i svemu onome što ne želimo vidjeti dok se s tim neminovno suočimo. “Autobiografski roman Bijelo se pere na devedeset potresna je i dirljiva literarna priča o suočavanju s bolešću, prolaznošću i strahovima. To je i priča o ljubavi - između kćeri i majke, brata i sestre, unuka i bake, djevojke koja odrasta i mladića... Na kraju, to je i priča o hrabrosti, snazi, nadi i značenju istine.” - Siol “Bez sumnje odlično napisan roman koji se uz svu prizemljenost, hrabrost, a na trenutke čak i drskost, uspio literarano uzdići u onom najplemenitijem značenju te riječi.” - Književni listi, Delo “Bronja Žakelj i literarno pogađa u srce, zato što ne moralizira i nije patetična.” - Iz obrazloženja za nagradu kresnik „Premda se o ovoj knjizi često govori kao o autobiografskom romanu, Bijelo se pere na devedeset više je autobiografija, a manje roman, što joj ide u prilog. Romaneskni se elementi prepoznaju u cikličnoj pojavnosti nekih prizora ili sintaktički specifičnih izraza, kao i u strukturi pripovijedanja razdijeljenog na vrijeme prije (majčine) bolesti i nakon nje. Priča završava pomirenjem i novim početkom preostalih članova autoričine obitelji.” - Ana Geršak, Sodobnost