BLAGDAN I SVAGDAN PETRINJSKI

Ubrzanje ritma života posljednjih desetljeća uvjetuje iščezavanje starih običaja vezanih uz blagdane, ali i uz svakodnevni život naših predaka. Većina nekoć nezaobilaznih običaja danas živi još samo u sjećanju najstarijih stanovnika i zato je svaki napor da se od zaborava sačuva barem djelić prošlosti vrijedan pozornosti, pogotovo ukoliko je motiviran ljubavlju prema rodnom kraju i željom da se u današnjim procesima globalizacije sačuvaju njegove posebnosti. Upravo je takav rad Ivana Rizmaula, profesora hrvatskog jezika i povijesti, člana Matice hrvatske još od 1969, objavljen u knjizi Blagdan i svagdan petrinjski. Rizmaul naglašava da nema znanstvenih pretenzija, no pokrenut željom za očuvanjem starih običaja svoje rodne Petrinje pisanju je pristupio ozbiljnošću znanstvenika koristivši se dostupnom mu građom (popis izvora i literature naveden je na kraju knjige) te obilaskom terena gdje je razgovarao s više desetaka osoba (kazivače kao i sve koji su mu pripomogli napisati knjigu autor poimenično uz zahvalu navodi u uvodnom pripomenku) te snimao autentične događaje. Upoznajući stare običaje Rizmaul je zaključio da je život ljudi petrinjskoga kraja u prošlosti bio sadržajniji i složeniji no što se to onima koji nisu s tim upoznati čini te da je većina običaja, rezultat mješavine gradskih i ruralnih običaja kao i to da su u njima sudjelovali svi slojevi društva. Kako bi što preglednije izložio prikupljenu građu (knjiga ukupno broji više od tristo pedeset stranica), autor ju je podijelio u dva dijela. U prvom, naslovljenom Blagdan, obradio je običaje vezane uz crkvene blagdane poprativši svaki od njih kratkom crkvenom porukom vezanom uz taj dan kako bi ukazao na povezanost narodnog i crkvenog. Nižu se tako običaji predbožićnoga vremena, Božića, korizme, Uskrsa, proljetnih i ljetnih blagdana te onih koji slijede prema kraju crkvene godine. Tu je i lista godišnjih sajmova u Petrinji. U drugom dijelu, naslovljenu Svagdan, Rizmaul je obuhvatio običaje vezane uz svagdašnji život: berbe, kolinja, primanje svetih sakramenata (krštenje, sveta potvrda, vjenčanje, umiranje), poljodjelstvo, obrtništvo... Pažnju, već pri površnu listanju, privlače i podnaslovi Od fileka do oblizeka i U gradu na rubu života. Kao poseban dio knjige izdvojeni su Pabirci, u kojima se nalazi mali rječnik petrinjskoga jezičnog blaga; izreke, poslovice i uzrečice; te pučko nazivlje dijelova grada i objekata u Petrinji. Bogato ilustrirana starim fotografijama, knjiga Blagdan i svagdan petrinjski Ivana Rizmaula pomoći će čuvanju mnogih običaja od zaborava, a možda i potakne obnovu nekih od njih.