Knjiga je objavljena u dvama svescima, i to obrnutim redoslijedom, pa je prvo izašao drugi (1879.), a potom i prvi svezak (1882.). Treći dio Smičiklasove Poviest Hrvatske sadrži dodatke i kazala kao i detaljan životopis autora
Tadija Smičiklas, Žumberčanin, povjesničar, znanstveni, politički i kulturni radnik, zadužio nas je sve objavom svoje Poviesti Hrvatske. Riječ je o prvom stručnom djelu o hrvatskoj povijesti. Knjiga je objavljena u dvama svescima, i to obrnutim redoslijedom, pa je prvo izašao drugi (1879.), a potom i prvi svezak (1882.).
Donosimo vam pretiske prva dva sveska te treći dio Smičiklasove Poviest Hrvatske koja sadrži dodatke i kazala kao i detaljan životopis. Treći dio izašao je u našoj nakladi uz sunakladnika Ogrank Matice hrvatske u Solinu. Recenzenti tog novog dodatka su Tomislav Galović i Zvjezdana Sikirić Assouline. Stručni urednik izdanja je Filip Šimetin Šegvić, a izvršni urednik Mihaela Marić.
Neprocjenjivo štivo za stručnjake raznih struka, ljubitelje povijesti i opću publiku.
I da se razumijemo, prva dva sveska su pisana u drugoj polovici 19. stoljeća. Arhaičnim jezikom, a Smičiklas je materijale za njih izvukao iz svojih predavanja na Sveučilištu u Zagrebu, ali o tome malo kasnije.
U prvom svesku bavio se ranijom hrvatskom povijesti od Ilira i Rimljana preko prvih hrvatskih kraljeva i vladara pa sve do ugarske vlasti, provale Turaka i Mohačke bitke 1526. godine.
Turke pozoba Sava i Una
"Pred banom i njegovom vojskom pukla liepa ravnica, koju na isztoku potok Sunja protiče. Tu se utabori na dan velike gospođe god 1513. Kraj Blinje na ravnom polju utabore se Turci. Odlučili su, da čekaju navalu. Brzo ipak spaze, da je banova vojska mnogo manja, pak sliedeći dan, 16. augusta, oni navale. Ban Berislavić je odbijao srtajućega neprijatelja, dokle se nije u nasrtu izlomio, ali dotle i najbolji Turci popadaše. Razpaljena već bojem naša vojska, sada se svom snagom obori i uze progoniti neprijatelja. Što Turaka nepropade na bojnom polju, to pozoba Sava i Una. Do tri hiljade brojio je ban Berislavić što palih što zasužnjenih neprijatelja, pale su četiri turske vojvode, a petoga zasužnjena posla ban Berislavić kralju Vladislavu..."
Ulomak je ovo iz prvog sveska koji se tiče godine 1513. Inače, pokraj redaka teksta, Smičiklas je u svojim knjigama navodio godine na rubu stranice kako bi se čitatelj lakše orijentirao po štivu. Moramo priznati da bi to i danas poslužilo u nekim literaturama.
Druga knjiga, odnosno drugi svezak, počinje tamo gdje je stao prvi. S godinom 1527. Dakle, od izbora Ferdinanda I. za kralja i sukobom s Ivanom Zapoljom te prodorom Sulejmana preko Nikole Zrinskog i obrane Sigeta 1566., seljačke bune 1573. godine, urote Zrinsko-Frankopanske pa sve do grofa Janka Draškovića te bana Jelačića i godine 1848.
Precizno je svaki dio Smičiklas opisao i napisao.
Detaljan životopis i kronologija vremena
Treći, "moderan" dio, tiskan 2022. godine donosi detaljan životopis Tadije Smičiklasa te opisuje kontekst vremena u kojem je autor djelovao, odnosno tadašnje burne povijesne okolnosti. Tu je i kronologija tadašnjih najvažnijih datuma u životu Tadije Smičiklasa kao i najvažnijih trenutaka u tom razdoblju, bibliografija Smičiklasovih radova, bibliografija radova o Tadiji Smičiklasu te zapisnici sjednica profesorskog zbora Filozofskog fakulteta.
Tadija Smičiklas rođen je u Reštovu Žumberačkom 1. listopada 1843. Osnovnu školu završio je u Sošicama, a gimnaziju u Zagrebu. Dvije godine predavao je povijest i hrvatski jezik u gimnaziji u Osijeku da bi potom otišao u Prag 1864. gdje je studirao povijest i zemljopis. Godinu kasnije je u Beču gdje studira povijest. Diplomu je stekao 1869. Tri je godine nakon toga predavao na gimnaziji u Rijeci, a idućih sedam u Zagrebu. Uključio se u rad Matice hrvatske, a od 1889. do 1891. bio je njezin predsjednik. Redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postaje 1882. Bio je dekan, a kasnije i rektor Zagrebačkog sveučilišta. Od 1883. bio je redoviti član JAZU, a od 1904. urednik jednoga od najvažnijih Akademijinih izdanja, Diplomatičkoga zbornika Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I–XVIII, 1904–90). Uz znanstveni rad, bavio se i politikom te je u dva navrata bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Smičiklas je umro u Zagrebu, 8. lipnja 1914. godine.
Komentari
(0)