Istraživanje pokazuje da postoji kompromis između brzine i točnosti. Odnosno, pokazuje da brzim čitateljima koji lete od romana do romana možda nedostaju finiji detalji koji su romanopisci s ljubavlju i vještinom stvorili
Sjedimo neki dan Ivana, Marko i ja na kavi. Svi volimo čitati i čitamo, manje više, sve što nam dođe pod ruku. Uključujući novine i magazine. I pričamo tako, Ivana spomene kako je uzela dvije knjige od Rebecce Yarros. Pogađate, Četvrto krilo i Željezni plamen. Prva ima više od 500, a druga više od 700 stranica. I priča ona, priča i kaže kako je "progutala" prvu u dva dana, za vikend. Drugu je tek počela čitati to jutro kada smo bili na kavi. I došla je do trećine knjige. Brzi čitač, svaka čast. Sličan je i Marko. Ja nisam takav.
I, naravno, ne da mi vrag mira, pitam, više iz provokacije: "A koliko si toga s razumijevanjem pročitala? Jesi uhvatila svaki detalj?"
- Nisam svaki detalj, nezanimljive dijelove preletim, a ove dobre čitam sve... - kaže Ivana, a Marko odobrava njezine riječi klimanjem glave.
- Tako se čitaju knjige - tvrdi.
Važno je i što čitamo
Ja se, kao sporiji čitač, ne bih složio. Prvo, ako mi je knjiga u rukama i ako je vrijedna mojeg vremena, pročitat ću je pažljivo od korica do korica, uhvatiti svaki detalj, suživjeti se s glavnim likovima ili negativcima, zavisi kako, kada i što čitam. Pošto mi onaj isti vrag od maloprije nije dao mira nakon te kave, odlučio sam malo zaviriti što znanost kaže o brzim i sporim čitačima. Ima li neki dublji razlog zašto neki čitaju brže, a neki sporije? Je li to stvar inteligencije?
Pitanja je mnogo, a odgovora još više.
Prije svega, istraživanje objavljeno na Sage Journals od Udruge za psihološke znanosti pod naslovom: "So Much to Read, So Little Time: How Do We Read, and Can Speed Reading Help?" kaže, što će brzim čitačima biti jako drago, da su jezične vještine u samom srcu brzog čitanja. Drugim riječima, što veći vokabular imate, to brže možete čitati. Dakle, općenito, brzi čitači mogu imati bolje jezične vještine i vokabular. Istraživanje predlaže da, ako želite naučiti čitati brže, 'postanete vještiji korisnik jezika' (npr. kroz povećanje vokabulara). Međutim, isto je istraživanje pokazalo da brzi čitači također mogu izgubiti nešto od razumijevanja onoga što čitaju. Evo, ja osobno sam samo s tom činjenicom sretniji što čitam sporije.
No, vještina i brzina čitanja ne odnose se samo na čin čitanja – važno je i što čitamo i zašto.
- Istraživanje pokazuje da postoji kompromis između brzine i točnosti. Ako temeljito razumijevanje teksta nije cilj čitatelja, tada će brzo čitanje ili prelet teksta omogućiti čitatelju da brže prođe kroz njega uz umjereno razumijevanje - kažu u istraživanju Sage Journalsa.
Previše knjiga, premalo vremena
Dakle, ako samo želimo proći kroz neki pamflet ili poduži mail kolege, brzo čitanje značit će da smo brže "upili" sadržaj, ali možda ne i sve što piše. Što bi moglo biti savršeno ako volimo čitati publicističke knjige, iz kojih nam je glavni cilj prikupiti informacije o općoj temi i konzumirati što više knjiga, ne obazirući se ako usput propustimo koji detalj.
Ali što ako ste ipak ljubitelj romana? Autorica Susan Hill je napisala: 'Nemojte vrijeđati sebe ili knjigu koja je stvorena uz mukotrpno stečenu vještinu i trud, gledajući koliko brzo možete raspolagati s njom.'
Spomenuto istraživanje pokazuje da brzim čitateljima koji lete od romana do romana možda nedostaju finiji detalji koje su romanopisci s ljubavlju i vještinom stvorili. Dakle, što to govori o našim sporijim čitateljima?
Pa, moji dragi "usporeni" prijatelji, da ne kažem ljenjivci, mogla bi vas veseliti informacija da istraživanje pokazuje kako su sporiji čitatelji jednostavno više orijentirani na detalje od svojih bržih kolega. Ja naprosto ne mogu "preletjeti", recimo Tolstoja, Dana Browna, Tolkiena, Dickensa, Kinga i mnoge druge...
Zapravo, brzi čitači možda ne samo da zanemaruju sitnije detalje onoga što čitaju, već možda i ne znaju što propuštaju, a to je inače poznato kao "metarazumijevanje" - sposobnost pojedinca da je svjestan koliko zapravo shvaća određeno štivo. Na temelju spomenutog istraživanja može se zaključiti da sporiji čitači dobivaju više od čitanja – više detalja, priče, više svijeta koji je autor stvorio, više suptilnih nijansi koje opisuju likove.
Dakle, volite li potpuno uroniti u knjigu, paziti na svaki detalj, razvoj likova, analizirati svaku napetu scenu, cijeniti autora i svaku njegovu rečenicu... Ili ste, pak, tip osobe koja smatra da je "previše knjiga, premalo vremena" pa želite progutati i uzeti što više knjiga u ovom dragocjenom životu?
Možda sam ipak na samom početku ovog teksta postavio krivo pitanje. Možda uopće nije priča o brzim i sporim čitačima, nego je, kao i u mnogim drugim sferama života, pitanje kvantitete i kvalitete... Što vi mislite?
Komentari
(0)