Čitanje horora može nam pomoći da, doduše sa "sigurne udaljenosti", zadovoljimo našu znatiželju o tamnoj strani ljudske psihe. Uostalom, u stvarnom životu nećemo imati priliku upoznati Hannibala Lectera ili se obračunati s Alienom i slične stvari
Stephen King, Thomas Harris, C.J. Tudor, Shirley Jackson, a i Jo Nesbø se lagano ušetao u tu skupinu autora. Riječ je o piscima horora. Nekim čitateljima, a i gledateljima televizijskih emisija odgovaraju strašne priče, dok ih se drugi klone kao da korice s takvim sadržajem prenose smrtonosne bolesti. Zato ćemo pokušati objasniti razloge za i protiv čitanja horora. Iako, protiv čitanja kao takvog, bez obzira o kojem je žanru riječ, nemamo apsolutno ništa. Dapače, čitajte što više i što raznolikije teme.
U svojoj srži, horor romani su žanr književnosti napisan kako bi kod čitatelja stvorio osjećaj straha ili nelagode. U horor romanima često se pojavljuju duhovi, demoni i drugi nadnaravni elementi. Također često opisuju scene ubojstava i nasilja. Horor romani često uključuju 'šokantan završetak' kojem je smisao da šokira i iznenadi čitatelja.
U jednom intervjuu Stephen King objasnio je:
- U jednom trenutku otkrio sam – pomalo na moje zadovoljstvo i pomalo na svoj užas – da je skoro nemoguće previše užasnuti publiku. Ne možete ići predaleko - rekao je autor.
Oslobađanje adrenalina
Pa onda, što je to u hororima što ljude toliko privlači? Štoviše, zašto su neki od nas spremni potrošiti svoj teško zarađeni novac da bi bili u strahu, dok se drugi trude to izbjeći?
Ove teme se prihvatio i Harvard Business Review prije tri godine. Ne bez razloga. Pa tako autori kažu:
- Jedan od razloga zašto konzumiramo horor je da doživimo stimulaciju. Izloženost zastrašujućim činovima, ili čak iščekivanje tih činova, može nas stimulirati - i psihički i fizički - na različite načine: negativno (u obliku straha ili tjeskobe) ili pozitivno (u obliku uzbuđenja ili radosti). Na primjer, gledanje horora na televiziji istovremeno aktivira obje vrste stimulacije, pri čemu se najviše zadovoljstva doživljava u najstrašnijem trenutku. Biokemija unutar našeg tijela također se mijenja kada konzumiramo horor. Strah može potaknuti oslobađanje adrenalina, što rezultira pojačanim osjećajima i naletom energije - tvrde autori u Harvard Business Reviewu.
Još jedan od razloga koji privlači ljude da čitaju i gledaju hororce je taj da steknu nova iskustva. Apokaliptične priče, dolazak zombija, nadnaravnih stvorenja iz nekih osmih dimenzija i slične pojave, dozvoljavaju čitateljima da dožive alternativne stvarnosti.
Čitanje horora može nam pomoći da, doduše sa "sigurne udaljenosti", zadovoljimo našu znatiželju o tamnoj strani ljudske psihe. Uostalom, u stvarnom životu nećemo imati priliku upoznati Hannibala Lectera ili se obračunati s Alienom i slične stvari.
Ok. A sada pitanje. Koji ljudi više vole hororce?
Iako bi odgovor trebao biti individualiziran za svakog pojedinca, neka istraživanja tvrde da oni ljudi koji pokazuju više želje za uzbuđenjima i avanturom - češće zavire i uživaju u iskustvima povezanima s hororima. Oni s nižom željom za uzbuđenjima mogu ta iskustva smatrati neugodnima i izbjegavati ih. I opet pitanje... U kojoj ste vi grupi?
Čini se da su spol i dob također važni u "prihvaćanju" horora. Jedno je istraživanje pokazalo da u prosjeku mlađe osobe više privlači ovaj zastrašujući žanr; muškarci su veći obožavatelji horora nego žene; a žene naspram muškaraca više vole različite aspekte horor iskustva. To jest, žene mogu više uživati u horor romanu ili filmu kada nudi sretan kraj (npr. zlikovac je uništen), dok muškarci mogu više uživati u hororcu kada je prepun jako zastrašujućih opisa.
Nošenje s emocijama
U post-pandemijsko vrijeme i ovo vrijeme prepuno ratova i stvarnih terora u pravom svijetu - horor romani se nešto više čitaju, kažu znanstvenici, jer je život prenegativan sam po sebi pa je potpuno jasno da se čitatelji okreću prema bijegu od stvarnosti.
Horor romani mogu ljudima pomoći da pobijede neke svoje strahove i fobije dok čitaju priče u sigurnom okruženju. To isto vrijedi i za pisce istih. Istovremeno, kod nekih ljudi prevelika konzumacija takvog sadržaja, bez obzira je li riječ o filmovima ili romanima, može dovesti do manjka empatije na tuđu bol i patnju. To je, dakle minus na koji su znanstvenici naišli u istraživanjima. Istovremeno, hororci "uče" mozak da se bolje nosi s tim emocijama što na kraju može dovesti razvijanja nekih vještina - rješavanja problema, pritiska i nošenja sa situacijama u kojima je razina stresa povećana.
Inače, jedna od većih zabluda je da su svi horori zastrašujući i da su osmišljeni kako bi se ljudi osjećali uznemireno ili da bi bili budni noćima, trzali se na svaki zvuk ili svjetlo. Zapravo, horor je širok žanr kao i svaki drugi. Želite se smijati sablasnim stvarima? Horor-komedija je pravi podžanr. Trileri često koriste elemente horora. Tu je još i znanstveno-fantastični horor, dok drugi stilovi horora, poput gotičkog, sadrže manje krvi te su više posvećeni atmosferi i raspoloženju.
Komentari
(0)