Iščekivanije knjige obično se objavljuju u tvrdim uvezima mjesecima ili čak godinama prije izdavanja "mekih verzija" kako bi se ostvarila najveća moguća zarada
Tvrde ili mekane korice? Hardcover ili paperback kako bi rekli oni s engleskog govornog područja? I jedne i druge imaju prednosti i mane, ali isto tako i za jedne i za druge ima više kutova iz kojih treba gledati na knjigu. Na primjer, prvo pitanje je radi li se o čitatelju ili autoru i izdavaču.
Pa krenimo redom. Nećemo se sada vraćati u daleku povijest do klinastog pisma i hijeroglifa, nego ćemo se posvetiti isključivo knjigama. Stare knjige, a većinom je tu riječ o vjerskom sadržaju, bile su rukom pisane, za što su trebale godine i desetljeća. Svećenici su sjedili za stolom i marljivo prepisivali Bibliju. I kada je posao bio gotov stranice su stavljali u korice kako bi se materijal sačuvao od vanjskih utjecaja i oštećenja. Naravno, bilo je tu i druge literature jer su svećenici radili i po narudžbi za bogatije građanstvo. A s pojavom urbanih sredina i fakulteta povećao se i broj "tema" koje su ulazile u tvrde korice. U svakom slučaju, tako se "prepisivalo" sve do pojave tiskarskog stroja Johannesa Gutenberga sredinom 15. stoljeća.
Napredak u tehnologiji
Gutenbergov stroj unio je revoluciju u tiskanje te se ubrzo proširio Europom. Uz to, treba uzeti u obzir da je iz Kine preko Arapa u Španjolsku stigao i papir kakav danas poznajemo koji je bio lakši za izraditi i puno jeftiniji od pergamenta.
Knjige su sada postale brže za izradu, lako dostupne i - jeftinije. Nije trebalo puno vremena da se pojave i prvi nakladnici te ozbiljne knjižare.
Pravi, komercijalni meki uvez pojavio se sredinom 1930-ih godina za što najviše zasluga ima tadašnje ekonomsko stanje te napredak u tehnologiji tiskanja. Autorima su se od tada nudile dvije mogućnosti kada bi knjiga išla u tisak – klasični tvrdi uvez ili jeftiniji meki.
Tvrdi uvezi su, dakle, skuplji u procesu proizvodnje, no mnogi možda neće biti voljni platiti tu veću cijenu. Iščekivanije knjige obično se objavljuju u tvrdim uvezima mjesecima ili čak godinama prije izdavanja "mekih verzija" kako bi se ostvarila najveća moguća zarada.
Što se funkcionalnosti tiče, ove potonje su lakše, lakše ih je prenositi, mogu se presavinuti i, recimo, gurnuti na dno ruksaka ili torbe. Knjiga tvrdih korica je, kako joj i ime kaže, tvrđa, jača i, prema mišljenju mnogih, ljepša verzija. Naravno, ona je i izdržljivija od knjige mekih korica pa joj samim time i ekonomska vrijednost manje pada s vremenom.
Luksuz, legitimitet i kvaliteta
Prilikom izrade knjiga s mekim uvezom koristi se ljepilo. Stranice za korice drži ljepilo. Zbog toga je takve knjige teže držati otvorenima što nekim čitateljima smeta. One druge se ne lijepe nego se spajaju kvalitetnim koncem koji drži stranice za korice i obrnuto. Zbog toga je "kralježnica" knjige fleksibilnija te čitatelju pruža mogućnost da je lakše drži otvorenom. Uz to, tvrde korice daju knjizi i više luksuza, mogli bismo reći i legitimiteta i kvalitete, jer - kada ste čuli da je, recimo, Encyclopedia Britannica izašla u mekom uvezu?
Pored svega navedenog, knjige s tvrdim koricama, ako govorimo o standardnim formatima, nešto su većih stranica što im omogućava da font slova bude veći te da razmaci između redova budu širi. A to znači i lakše čitanje, posebno za naše starije sugrađane.
U svakom slučaju, na pojedincu je da bira prednosti i mane svake knjige. Mi se još nismo u potpunosti odlučili. Koje su vama draže?
Komentari
(0)