BROTHERHOOD ON THE MOVE: Ritual Mobilities in the Second Yugoslavia

U svim emanacijama izgradnje jugoslavenske nacije i države, među političkim i kulturnim elitama postojala je svijest da je jedna od glavnih niti koja je povezivala sve Jugoslavene dijeljenje istog prostora. To se nije odnosilo samo na konkretan fizički prostor (jugoslavenski državni teritorij), već i na apstraktnija poimanja prostora - prostor društvene interakcije, kulturni prostor, medijski prostor i sl. Ideja zajedničkog jugoslavenskog prostora bila je izražena geografskim markerima granica „od Vardara do Triglava“. Ovakvo mozaičko predstavljanje teritorija Jugoslavije zahtijevalo je skup simboličkih praksi koje bi mogle povezati etnički, kulturno i ekonomski različite regije. Politički rituali, kao kolektivne prakse koje konstruiraju, mijenjaju ili potvrđuju društveni poredak zajednice, predstavljali su jedan od najvažnijih kulturnih mehanizama artikulacije koncepta bratstva i jedinstva. Pritom su ključni bili rituali koji su se oslanjali na mobilnost građana teritorijem Jugoslavije, budući da su se takvim praksama ostvarivale mnogostruke interakcije između aktera iz različitih dijelova zemlje na mjestima koja su imala važno kulturno značenje unutar službenog narativa. Ova knjiga stoga analizira sociokulturne dinamike ritualne mobilnosti, jednog od najraširenijih kulturnih okvira putem kojem se ideja o jedinstvenom nacionalnom prostoru artikulirala u socijalističkoj Jugoslaviji. Taj sustav rituala obuhvaćao je organiziranu mobilnost ljudi na većim udaljenostima na različitim administrativnim razinama, slijedeći pažljivo odabrane geografske rute koje su povezivale mjesta koja su imala važno mjesto u konstrukciji jugoslavenskog domoljublja. Knjiga analizira institucionalnu organizaciju, diskurzivne strategije te pojedinačne i kolektivne aktere - organizatore i sudionike, istovremeno prikazujući na koji je način ritualizacija prostora povezana s procesima izgradnje nacije.