CRKVA SV. PETRA VELIKOGA: dubrovačka predromanička katedrala i njezina skulptura = LA CHIESA DO S. PIETRO MAGGIORE: la cattedrale preromanica di Ragusa e il suo arredo scultoreo

Crkva Sv. Petra Velikoga najznačajnija je ranosrednjovjekovna građevina u staroj jezgri Dubrovnika. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja čini se da je uređena krajem 10. stoljeća radikalnom pregradnjom starijega sakralnoga objekta koji se nalazio na istome mjestu. Kulturni značaj naglašava joj i povijesna predaja, koja ju navodi kao najstariju katedralu, pa je logična pretpostavka da je podignuta u vrijeme promaknuća dubrovačke biskupije u nadbiskupiju i u prigodi ustoličenja njezina prvoga nadbiskupa 998. ili 999. godine. Istraživana je u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća, no tada postignuti rezultati nisu nikada cjelovito objavljeni. Uz to je bila raskošno i raznovrsno ukrašena i opremljena kamenim namještajem što je razlog da je do sada poznato više od 200 ulomaka redromaničkih reljefa, koji su je resili. Dio tih nalaza bio je prije desetak godina predstavljen javnosti što je omogućilo bolji uvid u svu tu građu, a time i njezinu bolju stručnu i znanstvenu obradu. Veći dio tih skulptura koje su tada publicirane donesen je, međutim, bez relevantnih pokazatelja. Općenito su široko datirane, od 9. do 11. stoljeća, a nedostaje im i kontekst u kojemu su pronađene, jer ni u katalogu, a niti na izložbi nije na odgovarajući način predstavljena crkva kojoj su ti spomenici pripadali1. Ova knjiga pokušat će to nadomjestiti, predstavljajući crkvu Sv. Petra Velikoga u potpunijem svjetlu, na temelju pisanih povijesnih vrela, rezultata dosadašnjih iskopavanja i istraživanja, dostupne građe, te na osnovu spoznaja iz novije literature. S tim ciljem sve njezine najvažnije građevinske i sklupturalne elemente ovdje smo dokumentirali fotografijama i nacrtima u istom mjerilu, a za svaku cjelinu napravljeni su i crteži idejne rekonstrukcije, integrirani u prvotni prostor. Iscrtavanjem većine ulomaka i slaganjem u grupe, rekonstruiran je i velik dio njezina ukrašenoga kamenog namještaja (oltarna ograda, ciboriji, oltar i dijelovi ambona), te iznimna arhitektonska dekoracija predstavljena tranzenama, raskošno uređenim portalima i ornamentiranim pilonima s impost-kapitelima, za koje je na istočnoj obali Jadrana, pa i šire, teško pronaći usporedbe. Skulpture iz crkve Sv. Petra pokušali smo, nadalje, uvrstiti u okvir radionice ili radioničkog kruga koji je opremao dubrovačke sakralne građevine u predromaničko doba, a komparacijama s ostalim takvim ostvarenjima u južnoj Dalmaciji što su pronađeni na desetak lokaliteta, pokušali smo raslojiti njezinu vrlo produktivnu djelatnost od kraja 8. do kraja 11. stoljeća. Utvrdili smo pritom da je nakon 9. stoljeća u proizvodima te radionice naglašeno prisutan regionalizam, jasno izražen u njezinim prepoznatljivim proizvodima koji, više negoli drugdje, koriste ornamentalne motive i kompozicije jasne antičke i kasnoantičke provenijencije. Pri tome su neznatne stilske usporedbe s radovima iz drugih klesarskih središta ranoga srednjeg vijeka na širem području. Želja nam je također obuhvatnijim analizama upotpuniti opće spoznaje o umjetnosti predromaničkog i ranoromaničkog razdoblja u Dubrovniku i dubrovačkom kraju pa donosimo i većinu drugih, danas dostupnih rezultata, davnih, ali nikad publiciranih istraživanja kao doprinos ovom važnom pitanju u razvoju umjetnosti ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj, posebno u južnoj Dalmaciji.