DA ME BAREM MOŽEŠ VIDJETI

Bilo je to jednog petka ujutro u lipnju kad je Luke postao moj najbolji prijatelj. Da budem precizan, bilo je to u 9.15 ujutro, a to točno znam jer sam upravo tada pogledao na sat. Ne znam zašto sam to učinio, nigdje mi se nije žurilo. No, mislim da za sve postoji neki razlog te sam možda pogledao na sat kako bih mogao točno ispripovijedati svoju priču. A detalji su važni u pripovijedanju, zar ne? Bilo mi je drago što sam tog jutra upoznao Lukea jer me odlazak od prijašnjeg najboljeg prijatelja Barryja prilično oneraspoložio. On me više nije mogao vidjeti. Ali to sad zapravo nije važno jer je on sad mnogo sretniji, a mislim da je to ono što je važno. Napuštanje najboljih prijatelja dio je mog posla. Nije to baš lijep dio posla, ali budući da se trudim pronaći pozitivnu stranu u svemu, smatram da je napuštanje starih najboljih prijatelja najbolja prilika da upoznam nove najbolje prijatelje. A upravo je pronalazak novih prijatelja moj omiljeni dio posla. Vjerojatno su mi iz tog razloga i ponudili ovaj posao. Uskoro ćemo doći do toga što je zapravo moj posao, ali prvo vam želim ispričati što se dogodilo tog jutra kad sam upoznao svog najboljeg prijatelja Lukea. Zatvorio sam iza sebe vrata koja su vodila u vrt ispred Barryjeve kuće i počeo hodati te apsolutno bez razloga prvo skrenuo lijevo, zatim desno, zatim ponovno lijevo, pa neko vrijeme hodao ravno, još jednom skrenuo desno i završio pokraj stambenog naselja pod imenom Fuchsia Lane. Mora da su ga tako nazvali zato što su posvuda rasle fuksije. Rasle su tu kao samonikle biljke. Ah, oprostite, kad kažem „tu" mislim na grad Baile na gCroithe koji se nalazi u okrugu Kerry. U Irskoj. Baile na gCroithe na engleskom se zove Hartstown, ali izravan prijevod s irskog bio bi Town of Hearts1. Mislim da to bolje zvuči...