ADIO KAUBOJU

“I tako. Stigla sam. Da stigla! Ja sam se vratila u taj grad. Koji je golema ropotarnica, blato i maslinici, divota prašine, večeri na zapuštenoj terasi hotela Ilirija, teški metali u zraku, izmet i borovina, mačke i klizava riblja krljušt na masnom brodskom navozu i more zategnuto sve do studenog, kad zapušu lebići.” Ovim riječima Ruzinava se, u ljeto 200X., vraća u primorsko mjestašce, a avantura čitanja romana Adio kauboju Olje Savičević Ivančević počinje: pritegnite uzde, čvrsto i meko sjednite u sedlu, natucite šešir, budite cool i dostojanstveni, jer upravo ste ujahali u roman koji ulazi u legendu. Adio kauboju je roman o netoleranciji, o nasilju, o drugima i drugačijima, u ovom slučaju o Danijelu, bratu Ruzinave, i Braći Irokezima, o obitelji u kojoj su ostale dvije sestre i majka i njihovim odnosima, o generaciji koja se osipa, o lokalnom tranzicijskom gazdi Vrdovđeku, o lažnim herojima Nedu Montgomeryju i Anđelu s usnom harmonikom – jasno je, nalazimo se u srcu vesterna – tu je i istraga jedne smrti, željezni konj u punom trku, misteriozno pismo, mailovi, spisateljica gospođa 0, kućni porno video… Roman je ispričan kroz poetske fragmente gustoće urana i opojnosti kanabisa, skakućući u vremenu i prostoru i skupljajući se prema kraju, velikom finalu s pucanjem i putovanjem. U ovom romanu su se sreli Michael Ondaatje i Sergio Leone, iz likova kao da progovara nešto od duha otočana Ranka Marinkovića, a za glazbu su bili zaduženi Ennio Morricone i Toma Bebić. Mogli bismo reći, bilo jednom u Neke knjige jednostavno sazriju bolje od drugih ili ostanu zauvijek mlade jer nose onu energiju bunta, hrabrosti i promjene za kojom čeznu mnogi koji je nemaju. Takva je knjiga i roman Adio kauboju Olje Savičević Ivančević, ovjenčan ne samo brojnim nagradama i prije­vodima nego i trajnom naklonošću čitatelja – i novih i onih koji mu se s veseljem vraćaju. I jedni i drugi rado će se s glavnom junakinjom Dadom, zvanom Ruzinava, vratiti u njezino dalmatinsko rodno mjesto u kojem vestern nije tek sjećanje na djetinjstvo, nego i neka vrsta životnog žanra u kojem je još uvijek moguće tragati za istinom i istjerivati pravdu. Budući da su dvojica glavnih kauboja iz njezina djetinjstva, otac i brat, davno u suton odjahala u preriju i može ih posjetiti još jedino na groblju, ne preostaje joj drugo nego biti kaubojka, boreći se za svijet u kojem mu­škarci nemaju monopol nad hrabrošću i slobodom. Dok se suočava s mogućim krivcima za bratovu smrt i obračunava s lažima, izdajama i dugogodišnjom šutnjom oko svega onoga što je u djetinjstvu izgledalo kao kaubojski film, a pretvorilo se u traumu s kojom treba živjeti, navijat ćemo za fajtericu Ruzinavu i njezinu potragu za istinom. Zaodjevena u poetsku silu jezika Olje Savičević Ivančević, njezina priča postaje ništa manje i naša jer roman Adio kauboju potpiruje vatru nostalgije, žudnje, pa i potrage za životom kakav bi trebao i mogao biti.