AUTOBIOGRAFIJA

Autobiografija engleskog filozofa i političkog mislioca Johna Stuarta Milla (Autobiography, London, 1873) danas je, nakon esejaO slobodi, najčitanije njegovo djelo. Čita se više od njegove slavneLogike, Načela političke ekonomije, Utilitarizma, Razmatranja o predstavničkoj vladavini, pa čak i od vrlo popularnePodređenosti žena.Riječ je o klasičnom djelu tog žanra u engleskoj književnosti. Millovi memoari nude otvoren i topao prikaz odrastanja i obrazovanja velikog interdisciplinarnog mislioca. U njima se kao lajtmotiv provlači sukob između njegova bujnog intelekta i krhkih emocija, što je rezultiralo periodičkim intelektualnim krizama, ali i pionirskim filozofskim uvidima. Millov osvrt na vlastiti život povezuje ljepotu literarnog stila s dubokim filozofskim promišljanjima. Djelo je kronološki strukturirano tako što je podijeljeno u sedam velikih cjelina, koje pokrivaju faze autorova života. Prva cjelina govori o djetinjstvu i ranom školovanju (1806-1819); druga o moralnim utjecajima u ranoj mladosti te o karakteru i gledištima autorova oca, škotskog filozofa i povjesničara Jamesa Milla (1813-1821); treća o posljednjoj fazi obrazovanja i prvoj fazi samoobrazovanja (1821-1823); četvrta o mladalačkom angažmanu u Westminster Review (1823-1828); peta o autorovoj intelektualnoj krizi i njezinu prebrođivanju (1826-1832); šesta o početku najdragocjenijega prijateljstva u autorovu životu, o očevoj smrti te o spisima i raspravama napisanim do 1840. (1830-1840); i, konačno, sedma, u kojoj daje općenit pregled ostatka svog života, o objavljivanju "Načela političke ekonomije" i eseja "O slobodi", o braku, o Američkome građanskom ratu i o parlamentarnom životu. Autobiografija može pomoći da shvatimo unutarnje motive i domašaje promjene Millovih stajališta, koji je, odgajan da bude radikalni demokrat i reformator po modelu francuskih enciklopedista, napustio sektaški radikalizam svoje mladosti i postao strasni zastupnik individualne slobode i slobodne individualnosti te nastojao naći demokratske lijekove za tiraniju većine i za druge bolesti demokracije. Autobiografija Johna Stuarta Milla pokazuje da se radilo o jedinstvenoj osobi kojoj je u 19. stoljeću najbolje pošlo za rukom osloboditi se dominacije uobičajenih društvenih i političkih predrasuda i istaknuti libertistički filozofski i politički program koji je živ i inspirativan sve do danas.