BANDIRE POTONULOG CARSTVA

Gibonni objavljuje novo, hrvatsko izdanje knjige 'Bandire potonulog carstva' – snažan i emotivan rukopis koji je već osvojio španjolsko govorno područje, sada konačno dostupan i domaćoj publici pod izvornim naslovom. Prvo izdanje ove knjige, naslovljene Banderas de un imperio hundido (Zastave potonulog carstva), ugledalo je svjetlo dana u Portoriku u izdanju renomirane izdavačke kuće Isla Negra koju je uredio književnik i sveučilišni profesor iz Portorika Carlos Roberto Gomez te je bilo namijenjeno čitateljima Latinske Amerike, u Čileu, Argentini, Meksiku, Dominikanskoj Republici kao i hispanskoj populaciji na Floridi u Sjedinjenim Američkim Državama. "Preveli smo Gibonnijevu poeziju i želimo je predstaviti diljem Južne Amerike, jer mislim da je osim što je glazbena zvijezda, Gibonni baš pravi pjesnik", izjavio je Carlos Roberto Gomez uz izlazak knjige. No, na osobni poticaj Gibonnija, novo hrvatsko izdanje dobiva naziv 'Bandire potonulog carstva', prema stihu iz njegove antologijske pjesme 'Udica', vraćajući knjizi onu intimu i autentičnost koju samo materinji jezik može nositi. Gibonni, zaljubljenik u književnost i djela majstora poput Gabriela Garcíje Márqueza i Jorgea Luisa Borgesa, pažljivo je nadgledao prijevod svojih stihova. Ova dvojezična knjiga (hrvatski – španjolski) sadrži i tri pjesme originalno napisane na engleskom jeziku. Svaka od trideset i jedne pjesme, podijeljene u dva segmenta nazvana – 'Kosti' i 'Koža', pažljivo je izabrana od samog autora. Među njima se nalaze neka od najpoznatijih Gibonnijevih ostvarenja: Mirakul, Brod u boci, Žeđam, Judi, zviri i beštimje, Libar, Lažu fotografije, Udica, Drvo i mnoge druge. U svom osvrtu na knjigu, Efraín Sánchez Trinidad, pjesnik i magistar komparativne književnosti iz Portorika, između ostalog piše: ''Bez sumnje, Gibonni se kreće između glazbe i poezije na vrlo prirodan način, hvatajući ljepotu u svakom stihu koji nam daje. Pozivam vas da utonete u ove tekstove kako biste u ranama prepoznali nadu da se ponovno rodimo osjetljiviji, sposobni za emocije poput ljubavi, ali sposobni i da održimo integritet znanja o tome kada treba zastati, a nastaviti crtati poteze po papiru koji prazan čeka na pjesmu života.'' Čitati Gibonijeve stihove bez glazbe znači otkriti ih iznova – ogoljene do riječi, a opet čudesno moćne. Ta tišina između stihova otkriva dubinu autora koji i bez nota ostaje jednako glasan. Njegova poezija ne gubi ništa kada prestane pjevati – naprotiv, ona tada šapće još tiše, ali prodire još dublje. '… pjesnička vizija koja proizlazi iz Gibonnijevih stihova, slike su povezane s egzistencijalnim komplikacijama o kojima se govori, koliko prema sebi, čovjeku, tako i ljubavnim odnosima, obitelji i drugima. U ovom području, pjesnik nam predstavlja jedan svijet kolebljiv i delikatan kao i sama ljudska priroda koja ponekad želi pronaći utočište u božanskom kako bi bila sigurna i kako ne bi upala u rizike koji je vode u propast. Ovako, pjesme predstavljene u Zastavama potonulog carstva hrvatskog kantautora i pjesnika Zlatana Stipišića Gibonnija jednake su točnim i lijepim fragmentima njegova pogleda na za njega složen, mračan i povučen život unutar suvremenog društva.', zaključuje u svojoj kritici knjige Claudia Vila Molina (pjesnikinja, profesorica i magistra komparativne književnosti). Bandire potonulog carstva' nisu samo zbirka pjesama – one su svjedočanstvo o jeziku, identitetu, emociji. Objava ove knjige bila je potrebna jer njena vrijednost, toplina i snaga briljira na raznim jezicima, ali 'Bandire potonulog carstva' su ipak naše, a Gibonni naše blago.