BLOG PRIČE

Vrlo je teško iz perspektive običnog i vlastitom prirodom ograničenog ljudskog razuma pojmiti kakvu poziciju i značaj za čovječanstvo može imati jedna zbirka priča s bloga. To je slično pokušaju da se razmrsi nerazmrsivo klupko razloga, uzroka i postojanja pojedinačnih bića i stvari, a samim tim i svega postojećeg. Zvuči komplicirano, zar ne? Kada me Davor (urednik, op. a.), po objavi rezultata natječaja za priče s bloga, mailom podsjetio što smo se to onog toplog jesenjeg dana 2005. dogovorili u Booksi- evo sad znate i to da je književni klub Booksa početna točka mnogih plodonosnih blogerskih inicijativa - na terenu je Argentina opako napucavala SiCG i sve je obećavalo nezaboravne trenutke uz one prve poslijepodnevne tekme Svjetskog prvenstva, provedene u ugodnom, klimatiziranom uredskom okruženju. Ne moram vam niti govoriti da smo uspjeli usprkos restrikcijama informatičke službe u jedan PC ugraditi TV karticu i da smo isposlovali da nam služba održavanja dva mjeseca prije reda popravi klima-uređaj i naravno da mi se nije odlazilo odavde, pogotovo ne radi posla za koji me Davor podsjetio da mu je rok - istekao. Priznajem da sam sav neveseo odlazio u ljetnu sparinu i pitao se... što ću ja sad tu vama pisat? Kakvi pedergovori, kakvi bakrači? Ja ne znam pisati te stvari. Na parkingu me čekala upaljena kontrolna lampica koja, veli knjiga održavanja, indicira da i ne pomišljam pokretati auto ako nisam okružen barem trima ovlaštenim stručnjacima za hidrauliku i kočnice. I tako sam ostavio auto da se prži na parkiralištu i zaputio se k tramvajskoj stanici.