CHRISTIAN MODERNITY AND MARXIST SECULARISM IN EAST CENTRAL EUROPE

Nakon Drugoga svjetskog rata, kada se marksizam pozicionirao kao ideološka osnova gotovo svih političkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi, kompleksni odnosi između dominantne europske vjerske tradicije (kršćanstva) s jedne strane i sekularnog narativa s druge stvorili su mrežu suradnje i prepletanja u kontekstu političkih konstelacija koje su se neprestano mijenjale. Ovaj zbornik radova obrađuje neka od ključnih pitanja političke i društvene povijesti Srednje i Istočne Europe: zašto su određene postavke marksizma bile privlačne kršćanskim intelektualcima? Zašto su politički savezi između marksista i kršćana bili toliko krhki? Zašto je marksizam kategorički odbijao pokušaje reforme iznutra? Kako je institucionalizirani marksizam reagirao na vjerske promjene i oživljavanje religije u razdoblju kasnog socijalizma? Knjiga donosi pregled kompleksnih odnosa između političkog katolicizma i komunizma i njihove primjene u praksi, kao i pitanje jugoslavenske percepcije II. vatikanskog koncila te kontekst jugoslavensko-vatikanskih odnosa nakon uspostave i posljedične propasti kršćansko-marksističkog dijaloga tijekom 1960-ih godina. Knjiga također obrađuje pitanje intelektualnih, ideoloških i praktičnih odnosa između kršćana i marksista, s posebnim osvrtom na izazove modernizacije u postsocijalističkoj Europi, povezano s ponekad suprotstavljenim vizijama transformacije javne i privatne sfere u novim društvenim i političkim okolnostima. The Marxist-Christian pursuits and outcomes explored in this book illustrate the panoply of intellectual life in Central and Eastern Europe as well as the ideological, political, and religious structures of this area, providing an insight into the contradictions of the (post)secular conception of modern society.