ENCIKLOPEDIJA PODMORNIČKOG RATA NA SREDOZEMLJU 1914.-1918. : knjiga 3

Na Sredozemnom moru za Antantu je protupodmornička borba bila glavni zadatak. Dok su eskadre bojnih brodova obiju zaraćenih strana veći dio rata provele u više ili manje dobro zaštićenim lukama, admiralski stožeri slali su na prvu liniju bojišnice manje ophodne brodove. Prvobitno se radilo o malom broju običnih, sporih i slabo naoružanih ribarica. Poslije je njihov broj rastao, postajali su sve brži i bolje opremljeni za protupodmorničku borbu. Upravo je njihova prisutnost pretegnula jezičac na vagi, što je dovelo do konačnog uspjeha i pobjede Antante. Protupodmornička borba odvijala se u nekoliko faza, da bi tek u 1918. postala učinkovita zahvaljujući primjeni sustava konvoja, ali i novih oružja u protupodmorničkoj borbi, u prvom redu dubinskih bombi. Antantini ophodni brodovi uništili su na Sredozemlju tijekom 1918. godine deset njemačkih i dvije austrijske podmornice. U protupodmorničkoj borbi sudjelovalo je više od 5000 ratnih i 4000 naoružanih trgovačkih brodova, odnosno 28 brodova na jednu podmornicu Središnjeg saveza. Antantine podmornice s bazama u Bizerti, Gibraltaru, Malti i La Speciji bile su praktički inaktivne i nisu postigle nikakve rezultate u sprečavanju akcija njemačkih podmornica na Mediteranu. Što reći za Antantine podmornice na Sredozemnom moru? Formiranje flotila u Bizerti i Gibraltaru nije imalo nikakva uspjeha u sprečavanju ulaska njemačkih podmornica u zapadni Mediteran.