IDENTITETI U FILMOVIMA PEDRA ALMODOVARA

Čovjek modernoga doba rastrzan je između dviju krajnosti: s jedne strane, progoni ga sablast isključenosti (Zygmunt Bauman), pa se po svaku cijenu želi priključiti sistemu nadosobnih vrijednosti; s druge strane, vlastiti identitet želi oblikovati na odbijanju onoga što drugi žele da on bude, pa dolazi u konflikt sa sustavom nadosobnih vrijednosti. Ta zbunjujuća situacija rezultira svakovrsnim lomovima te je identitet u neku ruku trajna potraga, koja nerijetko rezultira sukobima pojedinca i sa samim sobom i sa društvom. Identitet takvim vidi i španjolski filmski redatelj Pedro Almodóvar, jedan od najintrigantnijih autora suvremene svjetske kinematografije. Miješajući žanrove (najčešće komediju, melodramu i krimić) i provocirajući etičke standarde suvremenog društva, a ponajprije postfrankističke Španjolske, Almodovar već nekoliko desetljeća tematizira upravo probleme (raznih) identiteta - marginalnih i marginaliziranih, hibridnih i nestabilnih, rodnih i seksualnih, psihoseksualnih i psihosocijalnih, transrodnih i transseksualnih… baveći se likovima (ponajprije ženama) koji u njegovim filmovima razotkrivaju i redefiniraju vlastiti identitet. Ovladavši širokim spektrom metodoloških pristupa (književna teorija, antropologija, psihoanaliza, feminizam, rodna i queer teorija…), a priklanjajući se antiesencijalističkim tumačenjima identiteta kao društvenog konstrukta, Dejan Varga ispisuje u našoj sredini prvu ospežniju interpretaciju opusa redatelja koji je inventivno oponirajući normama i stereotipima uvelike redefinirao kulturu i društvo vlastite zemlje, a na globalnoj razini bitno reformirao naš odnos prema drukčijima i Drugima.