KANT I BIOETIKA

Autor u knjizi istražuje međusobno obogaćujući odnos između filozofije Immanuela Kanta (1724.– 1804.) i suvremene bioetičke rasprave. U radu se kombiniraju dva temeljna pristupa – historijski i problemski. Prvo je poglavlje posvećeno objašnjenju povijesnih okolnosti koje su uvjetovale nastanak bioetike, bez čega ne bi bilo moguće adekvatno razumjeti njezino pravo značenje i inovativni karakter. Izdvojeni su bitni događaji i obrazloženi kao ključni za razvoj discipline. Pojmovna je analiza fokusirana na raščlanjenje i semantičko preciziranje disciplinarnih okvira te se kroz kritičku analizu razlika u pristupima evaluiraju razlozi i argumenti koji se odnose na preferiranje pojedinih pristupa. U drugom se poglavlju kroz objašnjenje Kantova mjesta u programatskom zadatku europeizacije bioetike te važnosti za mišljenje epohalnosti obrazlaže motivacija i potreba istraživanja njegove filozofije za suvremenu bioetiku (integrativnu bioetiku). Središnji dio knjige (treće i četvrto poglavlje) posvećen je odnosu Kantove filozofije i bioetike, a iz metodičkih je razloga podijeljen na dva poglavlja. U trećem se poglavlju razmatra odnos i utvrđuje presjek Kantove misli i problemskog sadržaja bioetike. Najprije se rekonstruira Kantova etička pozicija koja se intencionalno odnosi na moralnu odgovornost u moralnoj zajednici, tj. zajednici »konačnih umnih bića«. Za poziciju integrativne bioetike, koja postulira proširenje moralne odgovornosti izvan okvira moralne zajednice na druga živa bića, iznimno su važna Kantova brojna izjašnjenja o odnosu prema životinjama, koja se analiziraju i brane. Istraživanje je postupno prošireno na problem okoliša, pri čemu se pronalazi uporište u Kantovoj misli za zasnivanje odgovornosti prema svem živom svijetu pa i samom okolišu koji ga okružuje, a koji bi bio usklađen s njegovom etičkom pozicijom. U četvrtom se poglavlju poduzima istraživanje odnosa Kantove misli i bioetike u metodološkom aspektu. Iz očišta suvremene bioetike (napose integrativne bioetike) analizira se Kantov opus pod vidom iznalaženja rješenja za poteškoće u metodološkom konstituiranju s kojima se bioetika od svojeg nastanka kronično suočava. Polazeći od analize spoznajnoteorijskog dijela Kantova opusa, nalaze se uporišta za metodološko zasnivanje i epistemološko profiliranje bioetičke discipline, prije svega za teorijsko fundiranje pojmova pluriperspektivnosti, orijentacijskog znanja i integrativnosti. Zaključno se neophodnost Kantove filozofske misli za suvremenu bioetiku (u sadržajnom i metodološkom pogledu) sustavno povezuje s vrijednošću bioetičkog prečitanja Kanta za aktualiziranje njegove filozofije u bioetičkoj epohi. Također se ocrtava vrijednost prosvjetiteljskog duha Kantove filozofije za karakterizaciju prirode bioetičke epohe.