KNJIGE KOJE (NAM) MJENJAJU ŽIVOT

Zašto uopće čitati knjige u doba Tiktoka i tehnologije? Kako bolje upoznati sebe kroz čitanje velikih književnih djela? Što klasici mogu reći današnjim tinejdžerima i odraslima? Dante, Shakespeare, Cervantes, Goethe, Dostojevski veliki su umovi čija su djela dragocjeni putokazi za razmišljanje o problemima koji muče svako ljudsko biće – traženje identiteta, zaljubljivanje, brak, strast, pitanja dobra i zla u nama, pitanja odnosa s drugima, pitanja smisla vlastite egzistencije. Zašto bismo velika djela trebali integrirati u svakodnevne živote i učiniti ih neprocjenjivim savjetodavcima u osobnome rastu? Zašto su ta djela još uvijek itekako živa i zašto bi nam trebala biti životni suputnici, kao što su bila generacijama prije nas? Dio je odrastanja otkrivanje vlastitog viđenja ovih problema i davanje vlastitih odgovora, a uvijek ćemo svjesno ili nesvjesno tražiti oko sebe uzore, ideale i primjere koje ćemo barem djelomično i barem neko vrijeme slijediti, pitati za savjet, imitirati. Zašto nekritički prihvaćamo poglede na život današnjih instant-zvijezda s nebrojenih društvenih mreža, a odbijamo razmišljanja najvećih umova čovječanstva? Branko Marijanović profesor je engleskog jezika koji primjećuje kako su knjige jedini medij po ljudskoj mjeri, napravljen da se konzumira sporo, da se na desetke puta preispituje, testira u svijetu oko nas, da nas zanimljivom pričom pouči kako su raniji veliki umovi izlazili na kraj s problemima koje i mi imamo. Nasuprot tehnologiji, čija se dostignuća mogu prenijeti s generacije na generaciju i tako unaprjeđivati, problemi psihičkog, intelektualnog i moralnog razvoja za svaku su osobu uvijek novi i ne postoji nikakva gotova receptura koju možemo ostaviti narednim generacijama kao jamstvo za sreću i smislen život. U današnje vrijeme „komunalno odrastanje” u krugu roditelja, rodbine, susjeda i prijatelja gotovo je potpuno nestalo u svim područjima razvijenog svijeta. Umjesto u takvom socijalnom okruženju, djeca odrastaju uz mobitele i tehnologiju, roditelje vide na sat vremena dnevno, a ne poznaju ni prve susjede, ni većinu rodbine. Za samo deset godina ta djeca više neće biti djeca i vjerojatno će imati vlastitu djecu. Postavlja se opravdano pitanje kakvoj životnoj mudrosti i vještinama takvi roditelji mogu naučiti svoje potomke, kada je i njih same odgojio mobitel, kada su o životnim vrijednostima, moralu, seksualnosti, ambicijama i idealima uglavnom učili samostalno s interneta od raznih gurua i influencera koji imaju instant rješenje za sve. Ako želite pokušati pronaći odgovor na pitanje zašto biste uopće trebali čitati određenu knjigu, zašto je ona klasik, što je ta knjiga govorila svome vremenu a što govori nama, na koji način je ona još uvijek živa i prisutna u našim životima, kako ona može postati vaš nerazdvojni prijatelj, kako vam može pomoći da bolje spoznate sebe i druge, onda dajte priliku ovim osvrtima. Marijanović piše s velikom pomnjom, ali i lakoćom, stečenom dugim promišljanjima. Erudicija je evidentna, ne prigušuje originalni doživljaj, već djeluje diskretno nagovarački, da i sami poželimo tako baratati literarnim referencama i podatcima. Mnoge implikacije iz svijeta kulture, poveznice s današnjim vremenom (tekstovi popularne glazbe, pop scena), te osuvremenjen vokabular i svjež humor (Hamlet kao „gadan, kukavni mlitavac“), čine ove tekstove sočnima, privlačnima i toliko originalnima, da ih poželimo uzeti kao ključeve za i onaj dio literature koji nije ovdje izravno opserviran Božica Jelušić