LEO KLASINC 1937.-2021.

Akademik Leo Klasinc rođen je 20. svibnja 1937. u Zagrebu. U rodnom gradu završio je gimnaziju (1955.), diplomirao kemiju na Tehnološkome fakultetu (1960.) te doktorirao 1963. na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu s disertacijom “Izotopni efekt dušika-15 i sekundarni deuterijski izotopni efekt kod reakcije amonijske soli s lužinom” (mentor S. Ašperger). Od 1961. radi u Institutu Ruđer Bošković, gdje je bio znanstveni asistent (1961.-1963.), viši znanstveni asistent (1964.-1968.), znanstveni suradnik (1968.-1972.), viši znanstveni suradnik (1972.-1977.) i znanstveni savjetnik (od 1977.) te od 1968. voditelj Laboratorija za kemijsku kinetiku i atmosfersku kemiju Odjela za fizičku kemiju. Istodobno je bio nastavnik na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu (1970.) i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1971.-2002.). Od 1970. sudjelovao je u nastavi Centra za poslijediplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, a nešto kasnije i PMF-a. Predavao je također na Fakultetu za naravoslovje in tehnologiju u Ljubljani te surađivao s Institutom Jožef Stefan. Boravio je često u Centru za nuklearna istraživanja u Karlsruheu, gdje je već kao student (1959/1960) kod D.Schulte-Frohlindea izradio diplomski rad “Mjerenje kvantnog iskorištenja fotoreakcije bis-naftalen indigoida” koji je bio objavljen u Chem.Ber.94(1961)2382. Na istoj instituciji proveo je poslijedoktorsko usavršavanje (kao teorijski organski kemičar u Institutu za radijacijsku kemiju 1966.-1968.) Tamo je također boravio povremeno od 1972. do 1984 u okviru više bilateralnih projekata s Njemačkom vezanim uz područja spektroskopije, teorijske i atmosferske kemije. Na Kemijskome odjelu Louisiana State University u Baton Rougeu kao gostujući profesor (od 1984. do danas) bavio se laserskom i masenom spektrometrijom i predavao biofizikalnu kemiju. Uveo je programiranje i primjenu računala u dodiplomski i poslijediplomski studij kemije na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se istraživanjima iz područja fizičko-organske, atmosferske i teorijske kemije te matematičkim metodama u kemiji, masenom, fotoelektronskom i laserskom spektroskopijom. Postigao je vrijedne rezultate u istraživanju elektronske strukture malih molekula i prvi dobio fotoelektronske spektre visoke kvalitete mnogih važnih skupina biološki-aktivnih molekula (aminokiseline, opijati, steroidi). Uveo je ionizacijski potencijal kao parametar za određivanje aktivnosti spojeva. Prvi je u nas razvio i organizirao istraživanja u atmosferskoj kemiji, osobito troposferskoga ozona. Član suradnik HAZU bio je od 1990., a od 2004. je redoviti član. U suautorstvu sa Zvonimirom Maksićem i Nenadom Trinajstićem napisao je udžbenik Simetrija molekula (Zagreb, 1979). Dobitnik je Nagrade Ruđer Bošković (1987.), Nagrade HAZU (1996.), Nagrade grada Zagreba (2002.) i Nagrade za životno djelo (2007.). Za svoje doprinose znanosti i sudjelovanje u obrazovanju izabran je u počasno zvanje zaslužnog znanstvenika Instituta Ruđer Bošković 2005.