MINIJATURE ZA GLASOVIR: svezak II

Minijature ze glasovir Dore Pejačević U povodu 120. obljetnice rođenja Dore Pejačević objavljeno je prvo cjelovito izdanje Glasovirskih minijatura (MIC, 2005.), čime je ostvarena moja davna želja, ali i potreba da ovaj vrijedan opus, nakon gotovo sto godina od svog nastanka, izađe iz anonimnosti arhiva Hrvatskog glazbenog zavoda, gdje je, uz ostalu skladateljičinu ostavštinu, dobrotom obitelji Lumbe-Pejačević, bio pohranjen 1972. godine, kada postaje dostupan svim štovateljima njezine glazbe. Ovo izdanje posvećujem svojem profesoru, akademiku Jurici Muraiu koji mi je prvi ukazao na vrijednost i ljepotu Dorinih skladbi u vrijeme kada je njezin bogat i osebujan opus bio gotovo nepoznat široj glazbenoj javnosti. Umjetnička ostavština Dore Pejačević obuhvaća 57 registriranih opusa, od kojih su 24 skladana za glasovir solo. Ako izuzmemo dvije glasovirske sonate, sve ostale skladbe za glasovir solo u formi su minijature (Charakterstück), omiljenog oblika kasnog romantizma, u kojem se skladateljica najslobodnije izražavala. Od prve sačuvane skladbe, Uspavanke op. 2, koju je napisala s dvanaest godina, pa do Humoreske i Hira nastalih nekoliko godina prije smrti, glasovirske minijature svojevrstan su glazbeni autoportret Dore Pejačević. Premda sve skladbe redovito nose određeni naslov, on je samo putokaz, koji pobuđuje maštu ostavljajući slušatelju potpunu slobodu doživljaja, i koji ga upućuje na osnovni ugođaj i karakter pojedine skladbe. Dora Pejačević skladala je u razdoblju glazbene moderne u Hrvatskoj. Njezin glasovirski zvuk raskošan je i bogato obojen, i nedvojbeno slijedi kasnoromantičke uzore, u kojem se zrcale i odsjaji glazbenog impresionizma, u kasnim djelima obogaćeni dubokim sjenama ekspresionizma, dakle svih onih stilskih kretanja u europskoj glazbi čije je nastajanje i sazrijevanje pratilo životni vijek skladateljice. Dora Pejačević nije posjedovala izobrazbu koncertantne pijanistice, ali je svirala vješto i kultivirano poput istinskog pijanista virtuoza. „Ne poznam nikoga kome glasovir tako lijepo zvuči kao njoj: kada ona svira, onda je to doista glazba“ . Ovo se izdanje temelji na izvornicima rukopisima (autgrafima i prijepisima) te tiskanim izdanjima skladbi kojima autografi nisu sačuvani. U izvornom rukopisu nema prstometa, a oznake pedalizacije vrlo su rijetke, te se prepuštaju izvođaču, da ih upotrijebi prema stilu i karakteru pojedine skladbe. Vjerujem da će ovo izdanje nadživjeti današnje interpretacije, pa ga stoga nisam željela opteretiti redaktorskim intervencijama, već ga podastirem u izvornom obliku kao izazov svima, da iz čiste skladateljičine glazbene misli izgrade svoj osobni pristup čarobnom svijetu njezine glazbe. Glasovirske minijature Dore Pejačević kronološki možemo podijeliti u tri skupine: 1. Mladenačke minijature, skladane od 1897. do 1902. (op. 2 - op. 14) 2. Ciklusi minijatura, skladani od 1903. do 1910. (op. 17 - op. 28) 3. Minijature zrelog stvaralačkog razdoblja, skladane od 1912. do 1920. (op. 32 - op. 54)