NALIČJE KALUPA: sabrani spisi

Naličje kalupa knjiga je sabranih spisa Vladimira Anića. Radovi nastajali od 1958. do 1999. okupljeni su unutar šest okvirnih tematskih cjelina, unutar kojih se nižu kronološki. Prvu cjelinu čine napisi o graditeljima hrvatskoga književnoga jezika, osobnostima koje su svaka na svoj način i s različitim dosezima sudjelovale u izgradnji današnjega standarda, drugu čine akcentološki, uopće ortoepski napisi, treću sintaktički i morfološki napisi, četvrtu napisi o pragmatici, leksikologiji i kulturi književnoga jezika u širokom smislu riječi, petu napisi u kojima se aparatura filozofije jezika odmjerava u konkretnu jeziku, šestu razgovori o jeziku koje je u časopisu 15 dana Anić niz godina vodio sa zamišljenim poticajnim sugovornikom. Poznat ponajprije kao leksikograf, u Sabranim spisima Anić se nanovo otkriva kao svestran filolog i vrstan stilist, koji onkraj kalupa i apriornih stavova s mnogo razumijevanja motri kako se izvanjezično preslikava u jezik i kako, povratno, jezik sudjeluje u oblikovanju izvanjezičnoga. Širinom svoje filološke tematike i užitkom s kojim su pisani spisi ovdje okupljeni nastoje na načinu mišljenja o hrvatskome jeziku, disciplini do koje je njihovu piscu bilo ponajviše stalo. Vladimir Anić (1930-2000), jedan od najvećih hrvatskih filologa 20. stoljeća, leksikograf, sveučilišni profesor u Zadru i Zagrebu. Pisao o hrvatskoj prozodiji i sintaksi, o kulturi književnoga jezika, o hrvatskome književnom jeziku u 19. stoljeću i pojedincima koji su ga oblikovali, navlastito o A. Kovačiću, M. Pavlinoviću i Š. Starčeviću, o mjestu Dalmacije u formiranju suvremenoga hrvatskog standarda, o prožimanju jezika, društva, kulture i filozofije. Knjige: Jezik Ante Kovačića (1971), Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986, s J. Silićem, tri izdanja), Glosar za lijevu ruku (1988, knjiga pragmalingvističkih fragmenata nadahnuta filozofijom L. Wittgensteina), Jezik i sloboda (1998, knjiga sociolingvističkih ogleda nastajalih 1990-ih), Pravopis hrvatskoga jezika (2001, s. J. Silićem). Anićevo je ključno djelo Rječnik hrvatskoga jezika (1991, dosad već nekoliko proširivanih izdanja), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik poslije Brozova i Ivekovićeva (1901), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik suvremenoga jezika uopće, koji zajedno s Rječnikom stranih riječi (1999, s I. Goldsteinom) čini jedan od temeljnih opusa hrvatske kulture. Prikaz Ive Pranjkovića može se pročitati u Vijencu.