OBLIZEKI: Moslavina za stolom

Oblizek. Razmišljam, ima li toga u standardu? Onome književnom, hrvatskom? Nema. Nisam otkrila ni u jednome rječniku. Modernoj štokavici stoga velikodušno posuđujem staroverski, starinski kajkavski izraz, unatoč tome što će mi, kao onomad s Barbierivevim selenom, netko sigurno poslati srdačno pismo o tome kako ništa ne razumije pa ne može ni spremati. Je li nužno mislim, baš spremati jelo po svakome mom receptu, je li nužno razumjeti riječ po riječ ili se jednostavno treba prepoustiti pomno odabranim oblizekima? A kej je to? Nekej fino. Nekej kej baš i ne moraš imeti, bez čega buš preživel, ali je tak lepo ak ga imaš. Nešto što je gotovo bolje ako za njim žudiš, nego ako ga imaš, ako ga imaš svaki dan. Rijetki si ga mogu priuštiti i kad nije basnoslovno skupi kavijar, jastog, idealno poželjno ostarjeli cognac, predikatno vino rijetkog i dobroga godišta… (Nastavak u knjizi) Knjiga o oblizekima istinski je oblizek. Sadržava sjećanja, priče, objavljene novinske tekstove, stručne radove i projekcije, autoričine pjesme na moslavačkog kekavštini, rječnik odabranih i korištenih kajkavizama, iako nije kuharica oko 400 recepata što za čitanje a što za kuhanje, kartu Moslavine, fotografije dvadesetak ponajboljih hrvatskih majstora, mnoštvo doživljaja.