OD SVETOG GRGURA DO SVETOG PETRA

Djelo Ive Livljanića obiman je i vrlo interesantan zapis čovjeka interesantnog i burnog života, koji se u periodu obrane Republike Hrvatske, te njenog ustrojavanja kao međunarodnog subjekta, nalazio na značajnim političkim i diplomatskim dužnostima. Strukturalno se rukopis sastoji od tri djela. U prvom, koji je po naravi čisti memoarski zapis, autor opisuje period života u kojem je bio izložen političkom progonu te življenju i radu u sjeni političke nepodobnosti komunističkom režimu. S obzirom na to da je ovo obimom najmanji dio knjige, pisan iz perspektive pojedinca izloženog progonu totalitarnog režima u općepoznatim uvjetima, nije iziskivao poseban urednički trud i analizu. Drugi dio rukopisa, u kojem autor opisuje svoj politički angažman u periodu pada komunizma, te aktivnosti koje je imao kao predsjednik Skupštine općine Zadar posebice u okolnostima velikosrpske pobune i agresije, je kombinacija memoarskih zapisa, podataka iz dokumenata koji su u osobnom vlasništvu autora te novinskih tekstova. S obzirom na veliki broj podataka koji se donosi bilo je nužno provesti provjeru njihove točnosti. Urednicima su za to poslužile tiskovine: zadarski tjednik Narodni list iz perioda 1990/1992. i splitski dnevnik Slobodna Dalmacija iz 1991. i 1992. godine, te knjige Jadranka Kaleba „Zadar u Domovinskom ratu 1990-1991.“ i “Zadar u Domovinskom ratu 1992-1993.“. Na osnovu ovih autoru su sugerirane određene nadopune i manje ispravke u rukopisu. Treći i ujedno središnji dio rukopisa iznosi mnogobrojne podatke i činjenice o događajima koji su obilježili djelovanje autora na dužnosti prvog Veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Iznimno veliki dio iznesenih detalja, stručnoj te nadasve široj društvenoj javnosti dosad je bio nepoznat. Iz svega napisanog vrlo zorno dolazi do izražaja nepobitna činjenica o presudnoj ulozi Svete Stolice u samom osamostaljenju Hrvatske, koja je svojim presedanom u činu njezina međunarodnog priznanja prije mnogobrojnih drugih zemalja, imala neizravan utjecaj i na jenjavanje ratnih događaja. Agresija na Hrvatsku je dakako s njezinim međunarodnim priznanjem počela postupno popuštati pod pritiskom međunardonih sankcija protiv tadašnje SRJ. Sankcije uvedene kao akt protiv njezine okupacije tada već suverene i samostalne Hrvatske. Nadalje, ovo djelo ukazuje i na činjenicu da je uloga i utjecaj Svete Stolice u istupima prema predstavnicima drugih država pri Svetoj Stolici bila od presudnog značaja za jenjavanje ratnih zbivanja te u velikoj mjeri utjecala na konačan kraj rata. Uz vrijedne slikovne zapise rukopis je u prilogu obogaćen s ključnim dokumentima koji su obilježili odnose Republike Hrvatske i Svete Stolice u samim počecima te dok je autor bio na Veleposlaničkoj dužnosti. Ovaj dio djela je od urednika vrlo detaljno pregledan te provjeren. Mnogobrojnim značajnim osobama Katoličke Crkve, nadasve djelatnima pri Svetoj Stolici tog vremena navedeni su podaci, koji predočuju njihov rad i djelovanje u crkvenim strukturama, u tim ključnim trenucima suvremene hrvatske povijesti. Svi navedeni podaci crpljeni su iz službenih isprava Svete Stolice, različitih godišta Acta Apostolicae Sedis te Annuario Pontificia. O osobama Crkve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i susjedstvu podaci su crpljeni iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, službenih glasila biskupija i nadbiskupija u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini kao i domaćih crkvenih tiskovina, primjerice Glasa koncila. Osim crkvenih tiskovina, informacije o tadašnjim događajima prikupljene su i u javnim medijima, primjerice Vjesniku. Uz iznesene podatke o osobama, donesena su mnogobrojna pojašnjenja pojmova i procesa koji su se odvijali te obilježili predmetno razdoblje ovog djela. Zbog svega navedenog ova knjiga može poslužiti kao izniman izvor za mnogobrojne nove pravce istraživanja, kako suvremene crkvene povijesti, tako i one nastanka i razvoja Republike Hrvatske, nakon osamostaljenja i izlaska iz okvira nekadašnje državne tvorevine, SFR Jugoslavije. Međutim kao najznačajnije, široj zainteresiranoj javnosti knjiga će dati i(li) produbiti odgovore na brojna pitanja o ulozi i značaju koji Katolička Crkva, odnosno Sveta Stolica kao njezino središte, ima u današnjem Svijetu.