OPĆA TEORIJA MODERNE: teorija prava, ekonomije i politike

Ponuditi prolegomenu mišljenju postmoderne ambicija je Opće teorije moderne, koja bi bila sposobna prepoznati prostor mogućnosti svojstven epohi moderne. Bidetov filozofijski projekt promišljanja u jedinstvu pojma onog što jest i onog što bi valjalo činiti podrazumijeva pojmovnu sintezu teorije modernog društva i političke filozofije, integrirajući tradicije marksizma i kontraktualizma. Opću ili meta/strukturnu teoriju moderne karakterizira dijalektička logika, koja se očituje u trodjelnom razvijanju izlaganja (u tri knjige) i u njegovoj hermeneutičkoj kružnosti. U Knjizi I razmatra se "metastruktura", logičko polazište izlaganja, kao javno obznanjeni oblik modernog društva, deklaracija opće slobode-jednakosti-racionalnosti u kojoj se nàdaju epohalne relacije ugovornosti i racionalne kooperacije, koje sankcionira moderna država. Predmetom su Knjige II strukture (klasne) i svjetski sistem, tj. oblici dominacije koji se provode nad osobama koje su proglašene slobodnima i jednakima. Kraj izlaganja, teorija politike, u Knjizi III, ponovno se vraća na logičko polazište, na metastrukturnu deklaraciju, ali preko strukturne kušnje. Trostrukom kritikom liberalnog kontraktualizma, organizacijskog socijalizma i etike diskursa (Habermas), političko se iskazuje kao etika borbe u spinozističkoj reinterpretaciji principa pravednosti. "U razlici spram Božanske komedije, meta/strukturna teorija započinje Rajem, nastavlja se zemaljskim Paklom i završava problematičnim Čistilištem [...] slijedi poredak nadahnut prije Kapitalom negoli Levijatanom [...] ili kao Hegelova Filozofija prava, poredak pojma, polazeći od kojega se mogu misliti povijesne konfiguracije i sekvence". Jacques Bidet (1935), francuski filozof i profesor emeritus na Sveučilištu Paris X-Nanterre, na katedri "Politička filozofija i teorije društva". Istaknuti je član Istraživačke skupine za političku, socijalnu i ekonomsku filozofiju u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS). Pokretač je i dugogodišnji glavni urednik časopisa Actuel Marx (1986-2006), a danas njegov počasni direktor. Inicijator je i organizator velikih međunarodnih intelektualnih skupova, kao što su Congrès Marx International I-V (1995-2007). Glavna djela: Što da se radi s 'Kapitalom'? (1985/2001), Teorija moderne (1990), John Rawls i teorija pravednosti (1995), Opća teorija (1999), Rječnik suvremeni Marx (2001; zajedno s E. Kouvelakisom), Objašnjenje i rekonstrukcija 'Kapitala' (2004), Altermarksizam, drukčiji marksizam za drukčiji svijet (2007; zajedno s G. Duménilom).