PATROLA NA CESTI

Naslov ove zbirke sastavljene od deset priča poneke glazbeno upućenije čitatelje asocirat će na baladu "Highway Patrolman" Brucea Springsteena s njegovog legendarnog akustičnog albuma "Nebraska" iz 1982. godine, i neće pogriješiti. Naslovna priča ove najnovije Pavičićeve zbirke preuzima osnovnu konstrukciju i sam srž zapleta upravo iz te Springsteenove balade o kompleksnom odnosu ljubavi i mržnje dva brata od kojih jedan - narator - radi za policiju i čovek je sistema dok drugi, njegov brat Frankie, pa, ukratko i Springsteenovim riječima - Frankie ain't no good... Pavičić odatle zadržava samo ono najbitnije i transponira osnovne elemente Springsteenove priče u jedan milje koji daleko bolje poznaje. Frenki, tako, postaje Frane, Maria - Mare, a radnja se iz bespregledne ravnice Nebraske, sliva i seli u pritiskujuće i tvrde vrleti stjenovitog dalmatinskog zaleđa, omeđenog s jedne strane previsokim planinama a s druge prevelikim i predubokim morem - jedne teške i mračne Dalmacije iz koje kao da nema izlaza. I upravo se tu, u tom uskom pojasu kamenitog tla, odvijaju drame i tragedije, ne samo naslovne već gotovo i svih ostalih Pavičićevih priča iz zbirke "Patrola na cesti". Ima nečeg potresnog u tom primorskom postojanju kakvim ga Pavičić vidi, bez obzira na to da li se ono odvija u zahuktalom Splitu, uspavanom zaseoku u dalmatinskom zaleđu ili na već nekom otoku gdje se čitav život događa u tri ili četiri mjeseca ljetne sezone, dok je sve ostalo čista hibernacija i puko preživljavanje do narednog razdoblja kakve-takve živosti.