POLIFONIJA PRIJEVODNE KRITIKE: ili kako prenijeti sladoled s jednog kraja grada na drugi

U vrijeme kad se čini da bi nam strane tekstove mogla početi prevoditi umjetna inteligencija i kad svakodnevno slušamo da je književna kritika na izdisaju, knjiga Polifonija prijevodne kritike ili kako prenijeti sladoled s jednog kraja grada na drugi istražuje nove prostore pisanja i razmišljanja. Poznato nam je što podrazumijeva i obuhvaća književna kritika. No što je točno prijevodna kritika – dakle kritika koja uzima prevedenost teksta u obzir – tko bi je mogao pisati i za koga? Ova kod nas slabo istražena tema prevoditeljicama i prevoditeljima osigurava zasluženu vidljivost na književnom polju i istovremeno omogućuje da na nov način razmišljamo o pojmovima poput točnosti i tečnosti prijevoda, ali i negativne kritike. Za koga je ova knjiga? Akademska zajednica treba prijevodnu kritiku da započne dijalog teorije i prakse. Književni je prevoditelji i prevoditeljice trebaju kako bi stekli jezik kojim će govoriti o vlastitim i tuđim prijevodima. A prijevodnu kritiku trebaju i svi čitatelji i čitateljice – jer tko ne bi htio otkriti skrivene kutke u tekstu i oko teksta, koji bi nam inače promakli? U Polifoniji prijevodne kritike o mnogobrojnim mogućnostima i licima prijevodne kritike pišu i govore: Katarina Luketić, Jagna Pogačnik, Lora Tomaš, An. Fazekaš, Dinko Telećan, Nataša Govedić, Tomislav Kuzmanović, Edin Badić, Sandra Ljubas, Miljenko Jergović, Lara Hölbling Matković, Ana Badurina, Andy Jelčić, Vanda Mikšić i Anda Bukvić Pažin, koja je i osmislila koncept čitave knjige.