PREDAVANJA O HEGELU (1968-1969)

Predgovor priređivača U knjizi objavljujemo dvanaest predavanja o Hegelu koja je Vanja Sutlić održao akad. god. 1968./69. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prvo i posljednje predavanje nisu datirani, drugo nosi nadnevak 13. prosinca 1968., a pretposljednje 23. svibnja 1969. Tekst je priređen na osnovi strojnog zapisa koji se nalazi u ostavštini Vanje Sutlića, koju su njegovi nasljednici 2014. godine predali Institutu za filozofiju na čuvanje i istraživanje. Tekst je prema svemu sudeći nastao naknadnim zapisivanjem sadržaja magnetofonskih snimki predavanja, koje su, čini se, ponegdje kolacionirane sa studentskim zabilješkama predavanja. Pri radu na pripremi predavanja za objavljivanje priređivač je koristio i drugi postojeći strojni zapis, naslovljen „Uvod u Hegelovu filozofiju“ i vjerojatno greškom datiran godinom 1967/68., koji mu je na korištenje ustupio mr. sc. Dragutin Lučić Luce. Pri redigiranju teksta od pomoći je bio i treći, nepotpuni zapis, koji počinje riječima „… verzija fundamentalnog odnosa čovjeka…“, koje se u osnovnom zapisu nalaze na str. 41, a završava riječima „… ima posla samo sa sobom“ s kraja 11. predavanja. Na njegovoj vanjskoj omotnici nalazi se bilješka pisana rukom gospođe Biserke Drbohlav: „Ovaj primjerak predavanja o Hegelu sadrži profesorove nadopune i preinake na nekim mjestima.“ Dopuna i preinaka ima razmjerno malo i nijedna nije od osobita značenja za smisao teksta. Tiču se prvenstveno jezičnog izričaja, gramatičkih i stilskih popravaka, zamjene određenih termina primjerenijima i slično. Sve su uzete u obzir pri konačnoj redakturi teksta predavanja za objavljivanje. Što se filozofijskog sadržaja tiče, on je u svim zapisima gotovo do u pojedinosti istovjetan, osim jednog dijela predavanja koji se nalazi samo u drugom zapisu. Digitalni unos teksta najvećim dijelom je izvršio kolega Mihovil Lukić za vrijeme svojega volonterskog rada u Instituta za filozofiju tijekom 2014., na čemu mu ovom prigodom zahvaljujemo. Budući da je izvor zapisa fonetska snimka predavanja, koja je po naravi stvari ponegdje nejasna i nedovoljno razgovijetna, i jer je pri prenošenju te snimke u pisani tekst ponegdje moralo doći do manjih ili većih pogrešaka, rad na priređivanju teksta za objavljivanje zahtijevao je na nekim mjestima, srećom ne mnogim, redaktorske zahvate koji bi osigurali smislenost i koherentnost izlaganja. Rijetke lakune moglo se bez većih teškoća smisleno rekonstruirati, s izuzetkom jedne očito nedovršene napomene u bilješci. Osim toga tekst je prilagođen današ- njim jezičnim standardima, uklonjena su poneka suvišna ponavljanja, razriješene su poneke stilske neskladnosti, ujednačen je način navođenja, posebno grčkih i njemačkih riječi, razdioba teksta u odlomke je što je moguće više usklađena s misaonim tijekom izlaganja. Dakako da se pritom prije svega ostalog pazilo na to da se taj misaoni tijek ni najmanje ne poremeti, a pogotovo izmijeni. Također se u najvećoj mogućoj mjeri nastojalo očuvati ductus živog i neposrednog govora, osebujni ton i ugođaj Sutlićevih predavanja. Zaključno se može reći da javnosti predajemo tekst predavanja koji što je moguće vjernije reproducira ono što je Vanja Sutlić u predavanjima doista izgovorio, pritom u obliku za koji smijemo vjerovati da se što više približava onomu koji bi mu sam filozof dao danas pri vlastitoj konačnoj redakturi.