PREZIMENA U ČABARSKOM KRAJU KROZ STOLJEĆA 1498.-1997.

Prije nastanka prezimena ljudi su se koristili krsnim imenima, no brojčanim rastom stanovništva osobama s istim imenom počeli su se davati nadimci kao znaci raspoznavanja - primjerice Veliki Nikola, Mali Nikola. Na hrvatskom su se području, međutim, prezimena počela pojavljivati vrlo rano. Najstarije zabilježeno - ono iz 1327. godine, jest Ule (na Babnoj Polici). Prva pak datirana prezimena na čabarskome području datiraju iz 1498, dok ih je do 1700. zabilježeno dvjestotinjak - mahom slovenskoga porijekla. U 17. i 18. stoljeću broj hrvatskih prezimena znatno se povećava, budući da većina službenika (svećenici, pisari, suci, liječnici, žandari, učitelji) dolazi s hrvatskoga područja; dok nakon Drugog svjetskog rata nastankom velikih migracijskih kretanja i iz Hrvatske i iz Bosne dolazi velik broj uglavnom pilanskih i šumarskih radnika. Velika većina čabarskoga stanovništva nosi uglavnom četrdesetak prezimena, među kojima je (uz Žagar, Janeš, Kovač, Turk, Ožbolt) i Malnar - prezime autora ove iznimno zanimljive i vrijedne knjige. Mnoga su se prezimena upravo iz čabarskoga kraja širila i dalje - i Gorskim kotarom, ali i Hrvatskom i Slovenijom. Inače je Malnar u knjizi zabilježio više od 1150 prezimena, na način da je uz godinu pojavljivanja nekoga od njih u određenom mjestu te način pisanja svakog pojedinog, uglavnom (ako je bilo moguće) bilježio i odakle ono dolazi te koje mu je značenje - odnosno korijen iz kojeg je izvedeno (primjerice Šarić, 1961. Prezid. Od šaren, raznobojan). Sva prezimena Malnar svrstava u četiri osnovne grupe - imenska (nastala od osobnih imena - Antončić, Cvjetković); zemljopisna (nastala od pojedinih zemljopisnih pojmova - Kranjc, Zagorac); zanimanjska (nastala od pojedinih zvanja ili zanimanja - Šnajder, Malnar) te pridjevska (nastala kao nadimak osobi koja je po nečem karakteristična - Grbec, Kvas).