PROLEGOMENA ZA SVAKU BUDUĆU METAFIZIKU KOJA ĆE MOĆI NASTUPITI KAO ZNANOST*

Biblioteka Philosophia urednika akademika Igora Mikecina u svojem programu ima zadaću objavljivanje hrvatskih prijevoda klasičnih filozofijskih djela. U prvome kolu objavljeni su prijevodi temeljnih djela klasične njemačke filozofije: • F. W. J. Schelling, Ideja za filozofiju prirode kao uvod u studij te znanosti (s njemačkoga preveo dr. sc. Kristijan Gradečak) • F. W. J. Schelling, Bruno ili o božanskom i prirodnom principu stvari. Razgovor (s njemačkoga preveo dr. sc. Berislav Podrug) i • Kant, Prolegomena za svaku buduću metafiziku koja će moći nastupiti kao znanost (s njemačkoga preveo izv. prof. dr. sc. Ljudevit Fran Ježić). Ni jedno od dvaju navedenih Schellingovih djela dosad nije bilo prevedeno na hrvatski jezik. Sva tri prijevoda popraćena su stručnim napomenama koje su prevedene iz navedenih kritičkih izdanja izvornoga teksta, a napisali su ih ugledni istraživači Schellingove filozofije i priređivači njemačkih izdanja Manfred Durman, Patrick Leistner i Konstantin Pollok. Te napomene uvelike pridonose razumijevanju veoma zahtjevnih Schellingovih tekstova. Povrh toga, prijevodi su popraćeni predgovorima i prevoditeljskim stručnim napomenama koje znatno pridonose razumijevanju zahtjevnih filozofijskih djela. Za potrebe završnih napomena i predgovora pored navedene građe korištena su dodatna izdanja teksta te također znanstvena sekundarna literatura, u prvome redu komentari odnosno interpretacije dotičnoga djela. Prolegomena za svaku buduću metafiziku koja će moći nastupiti kao znanost propedeutički je spis Immanuela Kanta iz 1783. godine, kojim je on dao dodatna pojašnjenja, odgovore na primjedbe i uvod u kritičku filozofiju, koja je izložena dvije godine ranije u Kritici čistoga uma (1781.). U Prolegomenima Kant znanstvene uspjehe čiste matematike i čiste prirodne znanosti u području sintetičkih spoznaja a priori uspoređuje sa sintetičkim sudovima a priori svojstvenim metafizici. Takvo polazište omogućuje mu da pokaže što je još potrebno da bi se metafizika mogla uspostaviti kao znanost. Prolegomena su međutim ne samo uvod u Kantov transcendentalni idealizam, nego predstavljaju značajnu postaju u daljnjem razvoju kritičke filozofije, od Zasnivanja metafizike ćudoređa (1785.) preko Metafizičkih temelja prirodne znanosti (1786.) do drugog izdanja Kritike čistog uma (1787.). Prijevod Kantovih Prolegomena drugi je po redu hrvatski prijevod, nakon dvaju izdanja prvoga prijevoda koji je sačinio Viktor Sonnenfeld, prvoga izdanja iz 1953. godine koji je imao mnogo propusta, i drugoga izdanja iz 2019. godine u kojem je te propuste ispravio priređivač Josip Talanga, dodavši i nekoliko priloga. Novi prijevod Prolegomena uzoran je kako u filozofijskom tako i u filologijskom smislu, a načinjen je prema kritičkome izdanju: I. Kant, Prolegomena zu einer jeden künftigen Metaphysik, die als Wissenschaft wird auftreten können, hrsg. von K. Pollok, Felix Meiner, Hamburg, 2001. Od prethodnih dvaju izdanja ovaj se prijevod odlikuje po tome što sadrži osim prijevoda Kantova djela također predgovor prevoditelja, prijevod Pollokova Uvoda s uredničkim napomenama u kojima se obrazlaže uspostava teksta, te sedam priloga koji tumače nastanak, uspostavu, rani prijam i prijepore u pozadini Prolegomena, koje je prevoditelj odabrao i preveo s njemačkoga: 1. Göttingenska recenzija Kritike čistoga uma (1782.), 2. Gothska recenzija Kritike čistoga uma (1782.), 3. Garveovo pismo Kantu 13. srpnja 1783., 4. Kantovo pismo Garveu 7. kolovoza 1783., 5. Cjelovita Garveova recenzija Kritike čistoga uma (1783.), 6. Federov autobiografski osvrt na sporove oko Kantove filozofije (oko 1800.) i 7. Kantov plan za Kritiku čistoga uma u pismu Markusu Herzu 21. veljače 1772. Ti su dopunski tekstovi većinom prvi put prevedeni na hrvatski jezik. Uz Pollokove napomene izdanje sadrži i veoma opsežne prevoditeljeve napomene uz Prolegomena i uz navedene priloge, kao i rječnik teže prevodivih riječi. Prijevod u fusnotama navodi uredničke varijante primarnoga teksta. Svi dijelovi teksta iz tih Kantovih predradova koji nisu završili u konačnome tekstu Prolegomena, a bitni su za razumijevanje Kantove filozofije, prevedeni su u prevoditeljevim završnim napomenama uz pripadna mjesta u Prolegomenima.