SALIJEVANJE STRAVE

Roman Midhata Ajanovića "Salijevanje strave" nije ratni roman niti roman o ratu. On donosi priču lociranu u vrijeme neposredno prije tog strašnog sukoba, opsade Sarajeva i uništenja Bosne. U tom vremenu i ambijentu opisane su najtragičnije posljedice rata, onoga što se u stvarnosti dogodilo poslije. "Salijevanje strave" je priča o metaforičnom traganju za Dobrim koje je oličeno u fluidnoj, stvarno-nestvarnoj ličnosti jedne žene. Una je oličenje onoga što se u bosanskoj tradiciji često naziva Dobrom Dušom. Kod Ajanovića je Dobro poput vode, ne može se zadržati, nestaje i kad mu se čovjek približi tragajući za spasenjem. Tri glavna lika ovoga romana, tragajući za spasom imaju jedan cilj, a taj je staviti se pod spasonosno okrilje Dobroga. Ono što ovoj priči daje poseban pečat jest da nijedan od likova, bez obzira na muke i trud, ne stiže do cilja. U vremenu zla, Dobro je nedohvatljivo. Kod Ajanovića je to ispričano u "markezovskom stilu", prepuno fantastične realnosti. "Salijevanje strave" je roman složene strukture gdje su često na veoma specifičan način izmiješani i prostor i vrijeme, s obzirom da roman ima u suštini epistolarnu formu. Jedan od likova iz budućnosti piše drugom liku u sadašnjosti, odnosno vremenu neposredno prije rata. Sastavni dio romana su i realistični elementi. To su priče o izumiteljima, političarima, piscima i filmskim redateljima koji su samom autoru prirasli srcu. Osim što je književnik, Ajanović je i vrstan karikaturist, a ljudi koji se tim bave na poseban način vide svijet oko sebe. Likovi i situacije u ovom romanu često su prenaglašeni što je svojstvo karikature, a običnim promatračima nije uočljivo. Upravo kao karikaturista Ajanović je opisao cijelu galeriju likova, to je jedan izuzetan spoj fantastike što je snažna podloga romana i realnosti koja je piscu značajnija od onoga što obično vidimo ili mislimo da vidimo i doživljavamo. Upravo mješavinom realnosti i fantastike, Ajanović je dočarao jedno vrijeme i osebujne likove sa sarajevskog asfalta.